Jedna "ograda": blogiranje (ne samo na blog-ha-er-u) ima nekoliko mána... točnije više njih, ali mi smo tvrdoglavi pa ga i dalje furamo...
- Nikome, primjerice, ne pada na pamet brauzati po "starim", arhivskim postovima pa mnoge odlične i sadržajne objave otprije nekoliko godina obavija paučina.
- U međuvremenu se promijenila struktura pratitelja i nove generacije blogera uopće nemaju pojma što je prije, kvalitetno ili ne, bilo objavljivano.
- I onda dolazi ono "ljudsko", pomalo zločesto - u kuloarima bloghaera (pogotovo kod "veterana"!) iskazuje se "animozitet" i prijezir prema nekome tko "reminiscira" ili ponovno objavi neki prošli, davni post. Kao... "plagira" sâmoga/sâmu sebe.
E pa... fućka mi se!
Praški Petřín je brijeg površine otprilike dvije trećine (2/3) zagrebačkog Maksimira, nalazi se ponad sâmog centra grada i toliko obiluje sadržajima i raznim zaviju(t)cima da ga se u jednom obilasku nekog slučajnog proljetnog dana zapravo ne može "pokriti" (ni "otkriti")...
Osmišljeno je da slobodna, nepošumljena
strma površina brijega bude zasađena voćnjacima
raznih voćnih vrsta: trešanja, krušaka, jabuka...
pa ovako u proljeće dojam koji ti voćnjaci pružaju
tokom cvatnje doista je fascinantan.
Pitao sam ljude koji žive u Pragu, tko bere to
silno voće koje je, kad sazrije, "na izvol'te"
bilo kojem šetaču namjerniku. Nakon prve
"zatečenosti", odgovoreno mi je: "Pa tko stigne
i hoće... Branje je dozvoljeno". "Ali..." - dodano
je - "čini se da nema puno interesenata"...
Interesantno.
Na vyšehradskom brdu se usred spleta besprijekorno uređenih parkova našao i izdvojen niz japanskih trešanja (?) u punom ružičastom cvatu i, gle čuda, odnekud se pojaviše i japanski turisti koji ne mogahu odoljeti svom tradicionalnom, makar ovdje bitno reduciranom ritualu štovanja cvatnje trešnjinih voćaka - "hanami"-ju.
Ne znam je li im itko rekao da jedna druga praška lokacija, obronci javnog parka Petřín, obiluje voćnjacima (!), između ostalih sorti, i trešnjinih stabala koja cvatu bijelim cvatovima... Tamo bi se, špekuliram, mogao upriličiti i anale - godišnji "Japanski tjedan u Pragu...". Koji bi to bio "happening"!
I za današnji kraj... lijepo mi je bilo vidjeti kako je cijeli prostor aktivno korišten - imao sam tamo dojam: "Biti usred je kao zagrljaj..."!