Apstraktnija, ili bolje reći "manje figurativna plastika", često se po Stockholmu nalazi na "zabačenijim", manje "pompoznim" lokacijama, šumarcima ili dječjim igralištima
Ovo je jedna od grupice slično dizajniranih ribica, interpolirana između niza "hladnjikavih" stambenih zgrada.
Dječje igralište sa, zbog skliskosti elemenata, meni upitnom mogućnošću penjanja djece.
Golema ruka kao metafora nježnosti i pažnje.
Voćarna na raspolaganju za razna "gombanja".
[Postoji i lubenica, ali mi snimka nje nije uspjela].
"Trim staza" za netom prohodalu dječicu. Ili slično...
Uradak neke lokalne likovne radionice, poluskriven u grmlju.
Predimenzionirani "mobil" koji "vitla" svojom (barem) pet-metarskom daskom na postolju koje također "pleše", a sve u krajnje sporom tempu... iznad sunčališta na obali Baltičkog mora.
Jedna od "mitskih" (?), ali dobroćudnih (vjetrovitih?) "nemani" s pogledom uperenim prema moru... okružena svudaprisutnim jatima gusaka... "na paši".
"Gerilska instalacija" u kućici neke, rekao bih, napuštene periferijske transformatorske stanice.
Izrezbarena i oslikana drvena "statua" konja, tipičnog švedskog tradicionalnog suvenira, smještena ovako, primjerenih dimenzija i ovjenčana povodom Midsommara, u jednom prednjem vrtu.
Vrlo jasna poruka usred perona prigradske željeznice, u naselju nastanjenom s očiglednom većinom "stranaca", imigranata... Simbol je, očito rado prihvaćen, viđen i kao zaštitni znak "komune" i na nekima od zidnih slikarija u naselju.
