U još jednom nizu nevezanih scena iz Stockholma počinjem s navodnom izjavom pjevačice Dusty Springfield koja kaže: "Divno je biti slavan, ali je glupo misliti da će to trajati!"..., a koja je poput panoa istaknuta u predvorju goleme "TELE-2 Arene"
Nekako u kontekstu, pjesme švedske ABBA-e davno su sišle s top-lista, ali su se pobrinuli formirati svoj prilično posjećen muzej u Stockholmu.
Simpatično mi je bilo vidjeti sintagmu iz jedne od njihovih pjesama kao sugestivno ime izletničkog broda.
Iako mi se Šveđani doimaju silno ekološki osviještenima, relativno rijetko na periferijama grada vidjeh "zelene gradske vrtove". Ali su zato, oni koje vidjeh, bili izrazito bujno i bogato "vegetirani". Male organizirane džungle.
Godinama se govorilo koliko su Šveđani neopterećeni privatnošću "svog terena", doslovce dozvoljavajući da im se prolazi kroz dvorišta... otprilike. Utoliko me iznenadila ovo upozorenje, jedino takvo eksplicitno na koje nabasah.
Niti "privatnost" na javnom mjestu nije im problem. Kako već jedanput spomenuh, uopće nisu trzali, primjerice, na moje fotografiranje na ulici... pa ni u autobusu ili podzemnoj. Samo u dva slučaja postojala je "iznimka"... i diskretno "skrivanje".
Ovo je jedan od tih.
Jedna od mojih prethodnih fotografija, ona ostataka naranči, kod nekih je izazvala čuđenje (mailom) pa ovim putem dodajem i "big picture".
Šetnja po gradskim tihim predgrađima ponudila mi je i simpatičan primjer "stilskih vježbi". Pa makar i na psećoj kućici.
Pomislio sam da će velemajstora Nacht-Fressera (našeg blogera NF-a) dojmiti smiješan detalj s "kulise" renoviranja zgrade u kojoj je, navodno, bila javna kupka. I taj tipičan govor prstiju igrača i šahovska ploča koja pluta u bazenu! Pa eto...
Malotko ne bi ovo već spomenuto gradsko (!) skijalište (na desetak minuta hoda od stanice javnog prometala) isprobao u njegovom punom zimskom izdanju. Zamalo kao da se skijaš u svom dvorištu...
I..., kad smo sa slavom počeli, sa slavom možemo i završiti.
Nema šta, istina je!
