Da na jednom od desetaka štokholmskih mostova nisam, eto, zapazio autobus IKEA-e, možda mi ne bi palo na pamet iskoristiti jedan kasniji, jedini baš kišovit dan boravka tamo, barem djelomično, posjetom toj "autentičnoj" robnoj kući.
IKEA je, inače, jedna čudna "biljka" - mnogi u njoj uživaju i koriste je i kupuju tamo kad god stignu, dok je mnogi doslovce preziru i izruguju sustav i stil koji je ona promovirala... i ne bi ušli u nj ni za živu glavu.
Ja sam jedan od onih prvih; svako toliko volim navratiti u onu "našu", zagrebačku, i bez prave potrebe za kupnjom. Tek toliko da se promuvan njenim prostorima, i pomirišim je... čak i kad "ceh" na izlaznoj blagajni ne dosegne ni sto kuna.
U njenoj štokholmskoj varijanti, u voluminoznom sam ulaznom pretprostoru zapazio reprodukcije izvornih fotografija kako je ta "prva IKEA na svijetu" izgledala kad ju je promoćurni gospodin "taj i taj" bio osnovao.
Gledajući danas njeno okruženje usred golemih šoping-centara na dalekoj periferiji Stockholma, skoro je teško povjerovati u kakvoj je idiličnoj, prirodnoj sredini bila sagrađena. A da o švedskoj fascinaciji valjkastim zgradama i ne govorim.
I današnja se, ponešto dograđena zgrada još uvijek "vrti" oko primarne okrugle jezgre u kojoj se na nekoliko etaža i poluetaža izmjenjuju izložbene cjeline. Nama se osobno taj cijeli prilično zbunjujući koncept, tamo u stvarnosti, nije osobito dopao te smo završili u jednoj od brojnih kafeterija kako bismo prekinuli "vrtoglavicu".
Jedan od zanimljivijih švedskih blogova u svom postu o IKEA-i bio je vrlo realan - davao je čak i naputke "što raditi ako ćete se izgubiti, a sigurno ćete se izgubiti...".
Bilo je upravo indikativno kako su mnogi posjetitelji poput nas, bez izrazite potrebe za kupnjom, zauzimali prostore izložbenih interijera i tamo se "provodili".
Mnogi su pribjegli općoj pošasti "živahne društvene komunikacije", čak i s "Coffee 2 Go" pri ruci...
... a neki su, bogme, pritom i prilegli!
Uglavnom, poslije prolaska nekoliko zbunjujućih i sve zamornijih krugova, iskobeljali smo se van kroz goleme regale self-service skladišnog prostora. S dvije-tri kupljene sitnice, "prčkarije" tek tako, za pedesetak kruna.
Opći dojam nam je bio: "Je da je ovo prva, izvorna IKEA, ali sve one druge koje smo do sada u životu vidjeli, u Beču, Grazu, Padovi... nekako su "humanije" pitomije... i ugodnije".
A da ne govorim o našoj zagrebačkoj koja se, sva "baš po mjeri čovjeka", nema ni zbog čega "stidjeti".
I za današnji kraj, evo i jedne naoko nevezane scene, žene s tetovažom "jig-saw puzzle"-komadićka iza uha.
IKEA-in sustav samo-montaže namještaja donekle nalikuje slaganju "pazla" (neki, više germanski orijentirani, kažu i "pucla"), a ova dama je bila jedna od suputnica u besplatnom autobusu koji, kako je to uobičajeno u svijetu, vozi kupce (i znatiželjnike) iz centra (Stockholma) do robne kuće na dalekoj periferiji. (I) za one željne "sight-seeinga", dušu dalo!
© •
27.07.2019. u 19:01 •
Komentari (5)
•
#
