Posjetitelj Stockholma "mora računati" da će se s vodom susretati "na svakom koraku". Ne baš kao u Veneciji... ili Amsterdamu, ali dovoljno da ga sâmi Šveđani prozovu, onako skromno, "Grad na vodi". Barem tako piše na "turističkim majicama", na kojima sam to pročitao.
Smješten na čvorištu impozantnog "arhipelaga", kako te svoje otočiće i zaljeve Baltičkog mora s ponosom naglašavaju, bio je u svojoj povijesti, logično, i ratna luka.
I.... možda kao neukusan vic, prije nepunih četiristo godina na svojem se djevičanskom isplovljavanju ponos tadašnje mornarice u borbi protiv prekobaltičkih susjeda, jedan od najnaouružanijih jedrenjaka tog doba, Vasa, uspio prevrnuti i potopiti usred štokholmskog zaljeva, ne plovivši čak ni jednu današnju morsku milju. Danas ga s priličnim ponosom pokazuju potpuno restauriranog u velebnom muzeju...
Stockholm od svoje vode nije bitnije "pobjegao". Dapače, sâma gradska jezgra danas dostojno i dopadno, velebnim zgradama, uokviruje njegove zaljeve.
A šarmantnosti sadašnjeg živahnog lučkog prometa, turističkog uglavnom, doprinosi i poneki "oldtajmer" koji se, možda si umišljam, "čuje" na ugljen (?).
Razvedenost grada i prigrada po otocima i otočićima nužno je u sustav javnog prijevoza grada uvela i brze putničke brodiće, nalik na minijaturne trajekte, koji u zavidno čestimn intervalima prometuju arhipelagom. I, što je najbolje, cijena prijevoza je uredno "pokrivena" u "vrijednosnim kartama" kojima se po Stockholmu možete voziti podzemnom ili nadzemnom željeznicom, tramvajima raznih vrsta ili autobusima.
U ime preciznosti trebam objasniti da se dio bivšeg zaljeva Baltičkog mora s vremenom (tu spominju i post-glacijalne pokrete tla) transformirao u jezero (!) tako da je "središnja os" grada razdjelnica između golemog jezera Mälaren i mora. A kako se nivo jezera podigao za cca 70 cm prema moru, ne nekoliko mjesta je bilo potrebno uspostaviti sustav brana i prevodnica kojima se plovila s mora "prevode" u jezero i obratno. Ako tko to poželi.
U plićem jezeru je, logično, stacionirana većina manjih, sportskih brodica koje se ondje za vidjeti kako dosta živahno plove, onako sportski, amo-tamo. Ili u dublju unutrašnjost Švedske.
U nekim mojim prijašnjim postovima o Europama, konkretno o Budimpešti i Salzburgu, pokazao sam njihovu atrakciju - turističku plovidbu autobusima-amfibijama kojima se turisti tokom sight-seeinga provoze i kopnom i vodom. Tamo Dunavom i Salzachom, a ovdje, ovakvom "opakom nemani", Baltičkim morem.
Da netko ne bi pomislio da je Stockholm nekakva kenjkava lučica za parobrode, trajektiće i amfibije, pokazujem i drugačiju svakodnevicu - impozantne kruzere koji prometuju na linijama prema npr. Finskoj i na kojima se već nekoliko desetljeća, navodno, vikendom putuje zbog neobuzdanih zabava na eksteritorijalnom moru. Ne znam ukazuje li na to i golemi "simbol" iscrtan uzduž broda (!?).
Stockholm je, logično, i grad galebova koje možete zateći i na najneuobičajenijim urbanim prostorima - javnim parkovima i šumarcima. Njima očito nema veze je li voda "slatka", jezerska... ili slanija, morska.
Možda sam zbunjeniji bio ja, dok se nisam navikao na jezersko-morske koordinate pa sam oblizivanjem prsta uronjenog u vodu utvrđivao "što je što". Domaći kažu: "Uzalud!"... budući da je slanost Baltika navodno jedva zamjetljiva.
I za današnji kraj - ne mogu odoljeti pokazati svu ubavost štokholmskih predgrađa raspršenih po obalama arhipelaga. Njihova tipična kuća, osim što kao skoro obavezan inventar u dvorištu ima i "kućicu za goste" (!) dizajniranu u skladu s glavnom zgradom, vrlo često, ako je uz obalu, ima i vlastito pristanište, molić, sunčalište i - spremište za čamac/čamce.
