Midsommar, ljetni solsticij, najdulji dan u godini, u Švedskoj je radostan praznik i ja sam ga doživio, između ostalog, kao "Dan vijenaca u kosi"...
Time ću početi moj serijal nedavnih dojmova s boravka u toj inspirativnoj zemlji.
Mnoge žene i djevojke s radošću se, osjeća se, kite vijencima ne bi li se pridružile općoj ležernosti kojom se na javnim prostorima i zelenim tratinama Švedske proslavlja taj dan svjetla... Vijenaca ima, vidjet ćete, svakakvih... pa i plastičnih... Jer, čini se, jedino je "važno" - sudjelovati.
Tradicija ne bira dob. primjetno je bilo da taj
običaj, osim što je možda "nametnut" sasvim
malim djevojčicama, rado prihvaćaju i u njega
se uživljavaju i "školarke".
Nisam primijetio ni jednog muškarca koji bi se tog dana odvažio na nošenje vijenca, osim možda lovorovog (kad bi ga eventualno zavrijedio), ali su neki od njih zato bili prilično ponosni, koračajući uz svoju ovjenčanu družicu.
Za "konstrukciju" vijenca dovoljno je posegnuti za nekom pogodnom lisnatim granom lipe, graba ili čak bršljana.
Za cvjetniji dojam vijenca, posezalo se i za
ivančicama. Makar u međuvremenu i uvenule.
Za razliku od često odbojnih pogleda i grimasa kojima sam kod nas bivao "počašćen" snimajući opće scene na javnim prostorima, u Švedskoj sam bez ikakve mrzovoljne reakcije mogao fotografirati išta ili ikoga gdje mi se god prohtjelo...
Sâm Stockholm šarmantno je ispresijecan šumovitim prostorima i ponegdje iskačućim golemim "trbusima" golih granitnih stijena. One su toliko ugodne za hodanje i izležavanje da su, ne samo na Midsommar nego i inače, prepune ljudi koji se na njima relaksiraju, druže, sunčaju.
Primjetna mi je bila ugodna atmosfera koja se stvarala na tim "otocima". Bez galama, muzika... svi su djelovali sretno sudjelujuću sa svojim društvancima u tom najduljem danu, predvečerju... i suncu koje nikako nije "željelo" zapasti. [Snimljeno u 21:30]
A na povratku s nekog takvog veselja, "zbrajale" su se i "share"-ale emocije doživljene tog dana.
© •
07.07.2019. u 19:01 •
Komentari (10)
•
#
