U sljedećem postu o Beču okrenut ću se, za promjenu, (i) nekim bečkim "građevinama", kako navodno većina "očekuje" od iole respektabilnijeg putopisa...
Vraćam se Bečanima i Bečankama, mladima i stari(ji)ma, "prosječnim" i "odapetima"... U trenucima više ili manje kratkotrajnog predaha između dvije aktivnosti... Jer grad živi "sto na sat" i rijetki to mogu tek tako, bez "zamora materijala" u potpunosti "konzumirati"...
Nije tajna da Beč ima "odličnu vodu" koja većinom pristiže cjevovodima iz Štajerskih Alpa, barem posljednjih stopedesetinjak godina. Tome su bili posvetili i golemu fontanu na jednom od trgova o kojoj sam već svojevremeno ovdje pisao.
10
No prije tog "pothvata" snalazili su se kojekako pa i "kaptiranjem" izvora/bunara te su prije stotinjak godina fontanom "Sedam izvora" na jednom ugodnom, neprometnom trgu "proslavili" sustav kojim su već prije petstotinjak godina snabdjevali tadašnji dvor.
10a
To je na fontani ispod statue Vindobone (personifikacije Beča!) simbolizirano sa sedam "curaka", a svaki je označen "grbom" (?) dijela (današnjeg) grada gdje se bio nalazio.
10b
Meni je među njima nekako najsimpatičniji "Pasji toranj", gdje neki pasonja, malo opak, proviruje iz kule...
11
Cijeli taj "firtl" obilježen je nazivljem koje se vezuje na tih "sedam izvora". I trg i ulica i okolni lokali...
12
I u ostatku Beča ponegdje se može naići na fontane ornamentirane nekakvom skulpturom, kod kojih se voda može/smije koristiti za piće.
12a
Pogotovo kad se napuni u plastičnu bocu "Jane". ;-)
13
Odnedavno su po gradu proširili mrežu i namjenskih "vodenih punktova" gdje ne samo da gomile turista utažuju žeđ i pune svoje "Flaska"-boce, nego su i konstrukcijom fontane omogućili da se vodom napoje i "psi šetači".
Vizualno baš nisam previše "ošamućen" tim "punktovima", ali su po ovim vrućinama bili "spas u pravi čas"!
14
Već sam na prošlogodišnjim postovima o Beču spominjao kako i skoro svako dječje igralište, osim maštovitog brežuljka s kamenim blokovima i pijeskom, ima i "pumpu" za vodu... Za igru vodom i žeđ djece...
15
A što reći kad na nekoj od nepreglednih livada na obrocima "Bečke šume" zateknete funkcionalan "izvor" pitke vode...!?
Glo-glo-glo-glo...
Daleko od toga da u Beču nema zgubidana i niškoristi koji se očito hrane nekom izmanipuliranom socijalnom privilegijom (uh, kako "nam" je to poznato!), ali vidljivo je da "rad kao takav", od "umjetničkog" do "šljakerskog," nije kategorija koju bi se tamo preziralo ili je se sramilo. I mlado i staro, što sam već jednom pisao na ovom blogu, nekako pomalo stoički, s manjim ili većim entuzijazmom ali savjesno, "odrađuje" svoj radni dan.
Zanimljivo je da su vozači autobusa gradskog prometa nekako, hm, najnamrgođenije "radništvo" izloženo pogledu, ali to možda i ne treba čuditi budući da su oni u Beču vrlo često baš "s brdovitog Balkana"...
Čak i uz rizik da će me Nachtfresser ukoriti za ovaj naslov, najavljujem serijal fotografija "sasvim običnih ljudi" viđenih ovih dana na širokim prostorima Beča.
Kao što je svojevremeno J. F. Kennedy u Berlinu, u jednom ozbiljnijem kontekstu izjavio: "Ich bin ein Berliner", dajem si slobodu izjaviti da Beč doživljavam toliko otvorenim i primamljivim "za ljude dobre volje" da se i ja redovito, već nakon nepunih 24 sata boravka u njemu, osjećam kao "ein Wiener". Za uroniti se u njegovu neopisivu "atmosferu", vrijedi svako toliko "potegnuti" do njega na nekoliko dana...
Pokušat ću se suzdržati opisivanja pojedinačnih fotografija, nadajući se da one (i drugima) govore dovoljno sâme za sebe.
I za kraj jedna "opservacija" - krovovi "svih" zgrada u centru Salzburga iznenađujuće su sivkasti, metalni, a kupole crkava i "elitniji" krovovi su bakreni, patinirani na zeleno... U tim se ptičjim prespektivama jedva može uočiti iole solidan cigleni crijep...
A kamoli razigrana ciglasta "kupa-kanalica"; za takvu vizuru treba potegnuti do Dubrovnika.
Ostavljam ga sa suncem zapadajućim iza obližnjih brdašaca.
Od "klasičnih" uvrnutih, gdje se ne zna 'tko tu koga' na tanjuru...
... do klasičnih "antikno-klasičnih", uz koje se, uz njihov žubor, čovjek poželi grliti.
Neke su bile u funkciji kad je to, nekad, bilo aktualno...
... a jedna izgleda kao da ju je izdubila "Mozart kugla".
I još k tome, vodu dobiva neočekivanim vodotokom kroz poluotvoreni kanal... Je li to skromni izdanak rijeke Salzach ili samo skrenuti potočić, ne bih znao reći. Samo znam da je u dva moja posjeta količina vode bila bitno različita, čineći i sâm dojam različitim.
U samoj pješačkoj zoni našla se i verzija vodoskoka izravno "iz asfalta", vrlo česta u Austriji i Madžarskoj... a ima je, koliko se sjećam, i u Varaždinu.
No meni je vrhunac zafrkancije bio vodeni tobogan posred jedne blago nagnute ulice po kojem su djeca bila potaknuta puštati plivati plastične loptice koje bi poslije lelujanja uzduž cijele ulice završavala na rešetki na dnu... I onda opet ispočetka.
