Iako nadomak Zagreba imam(o) razvikani "Hrelić"... točnije "Jakuševac", kao pojam za mega-"buvljak", prvu pravu i jedinu kupnju tamo (više manje na istoj geografskoj širini) obavio sam davnih godina kupivši svoje prve očale, točnije okvire, za "Lennonice". Otada mi je on bio samo površna, usputna i prolazna "destinacija".
Pokraj Velike pak Kladuše postoji slična "pijaca", koju je vrijedilo obići, ako ništa drugo, zbog uvida u aktualne modne trendove tamošnje mlađarije...
Trapke i majice, gdjegdje kao "lažnjaci" nacifrane svjetskim markama i simbolima, činili su te nedjelje većinu konfekcijske ponude.
A "pupâ", lutaka odjevenih prema sugestivnoj otkačenoj "modi", bješe na svakom koraku. Dalo se naslutiti tko im je ciljana klijentela.
Jer su "ancugi" i "čehle" za sredovječne bili diskretno izloženi, točnije nagruvani, tek u mraku pozadine.
Nisam poznavalac takvih placeva, ali mi je u Kladuši bio nekako zamjetan odlazak njihovih štandova u "treću dimenziju" - visinu.
Osim ponude kojekakvih obleka i "šuza", meni su nekako najzanimljiviji bili štandovi s nevjerojatno širokom ponudom željeznarijske robe. Rekao bih da nije bilo "ideje" koju revni prodavači svakodnevnih praktičnih sitnica ne bi uspjeli ispuniti... prodati i naplatiti.
I... nešto što se tamo pokazalo zamalo dirljivim - ta neka ležerna životna svakodnevnica koja se uspijeva realizirati i kroz zajedničko okupljanje - kafenisanje skoro pa "usred ničega".
© •
24.04.2018. u 19:01 •
Komentari (3)
•
#