Život Kladuše u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća očito je bio sav u znaku "Agrokomerca". Kako drugačije protumačiti da je i tadašnji autobusni "terminal", sada napušten i devastiran, nosio dominantniji sponzorski naziv tog krajinskog "kombinata" u smislu "Kladuša? To je 'Agrokomerc'!".
Čak i središnja robna kuća u gradu koja je vjerojatno u "voznom stanju" (nisam zagledavao), na krovu nosi neonsku reklamu kojoj ne samo da je prošao rok trajanja, nego noću, slutim, svijetli i nakaradnim "gr k n rc"-om.
Kako bilo... i na sâmo spominjanje njegovog "diše", Fikreta Abdića Babe, usputni su se prolaznici, vjerojatno zbog njegove uloge u ratu devedesetih, nelagodno osjećali te sam odustao biti znatiželjan i dalje zapitkivat'...!
A "raja" je tamo i dalje, vidjeh na svakom koraku, održa(va)la tradiciju zajedničkog ispijanja turske kave - kafenisanja. Natenane.
Došlo mi je da im se priključim.
