Klik - Po Europama

utorak, 26.12.2017.

Od mosta do mosta

Jedno od meni dražih mjesta u BP bio je Margaretih otok na Dunavu, Margitsziget (siget je na mađarskom "otok"), koji se prostire u duljini od skoro tri kilometra između Arpadovog i Margaretinog mosta


Taj otok "prepolavlja" Dunav baš nekako u zoni grada i na njegovom dodiru s rijekom koja navire od Beča i Bratislave izveden je u obliku šiljatog pramca pozamašnog tankera.
Ne pitajte me čemu služi bazenčić na tom "dramatičnom" mjestu - nemam pojma.


S Arpadovog mosta silazi se stubama na otok (to je ova zelena "masa" s desne strane slike) kojim se može pješačiti "skroz" do sljedećeg, Margaretinog mosta, nizvodno.


Otok je zamišljen kao golema pješačka zona na kojoj je izvedeno toliko rekreativnih sadržaja da ih sve nisam ni obišao. Što je "plan i program" sljedećeg nekog obilaska.

Te 2012. godine ovakve sprave za intenzivnu rekreaciju još nisu postojale u zagrebačkim parkovima pa su nam tamo pružile pravo veselje. I blagi "musklfiber" dan poslije.


Pojedine dijelove otoka / parka krase različite skulpture, kao npr. ovaj Neptun (?) na kupoli jednog od (muzičkih?) paviljona.


Ili ovaj dječarac koji nešto navlači usred ribnjaka s lopočima.

Pridružuje mu se i ova sjetna kupačica, ostavljena sâma na "pustom otoku"...


Mene je više facinirala raznolikost pojedinih "prometala" koja su bila posjetiteljima na raspolaganju za unajmljivanje... čime sam nekako opovrgnuo prethodnu izjavu o otoku kao (isključivoj) "pješačkoj zoni". Uglavnom su to neke varijante bicikala, tricikala, multicikala... Npr. - "za cijelu obitelj"...


Npr. - "za cijelo društvance"...


Npr. "za solo igrača" uz pratnju veselih cura na tandemu...


Oni malo manje avanturistički nastrojeni mogli su unajmiti i "pseudo-klasičan" električni automobil u kojem se za "suvišnu sestru" našlo mjesto i u prtljažnom prostoru.
Proljetni je dan izmamio mnoge na poluprofesionalne, kolegijalne foto-seanse.


A i zaljubljeni parovi su našli "svoje grane za slikanje".


I pri kraju naiđosmo također na jednu tadašnju novotariju, "slack-line", balansiranje na napeto razapetoj širokoj gurti.
Koju godinu kasnije, kad se to proširilo i kod nas... ponegdje, probao sam to "pod vlastitim stopalima" i... ne mogu reći da je (bilo) jednostavno!


A poslije tolikih varijacija, s izlaskom na Margaretin most ulazi se opet u manje razigrano, urbano okruženje Pešte, s poznatim vizurama.

[Budimpešta - travanj 2012.]

© • 26.12.2017. u 19:01 • Komentari (4) #



<< Arhiva >>


gp.zagrebancije@gmail.com