Pogled iz hotelske sobe na "panonsko-nizinsku" Peštu nije "očaravajući", možda je zericu "pariški"... po krovovima mislim, ali kome su važni pogledi iz sobâ kad se ionako pred spavanje namaknu zavjese da ne smeta svjetlost s ulice... A ostali dio dana se "landra" unaokolo.
Ne časeći časa hvatalo se kasno poslijepodne... i upoznavalo s konfiguracijom grada... i "Teréz krt."-om gdje bi, to "krt.", predstavljalo neki "kružni bulevar"... Terezijin valjda.
Novih niskopodnih tramvaja tada još nije bilo u Zagrebu, taman su se nekako počeli uvoditi, tako da mi "šok" vidjeti ove oronule peštanske tramvajske kompozicije (u kojoj smo se, jednoj, čak i vozili) nije bio prevelik.
Primicanjem impozantnom budipeštanskom Zapadnom kolodvoru spazili smo balon nad gradom... Shvatilo se da je vezan sajlom za tlo i da je dio javnog panoramskog turističkog razgleda grada te je pala odluka da se okušamo i u baloniranju. Makar i sa sajlom!
U prolasku kroz impozantan "foyer" kolodvora s blagajnama postalo je vidljivo da su Mađari prije stopedeset godina bili vodeća "željeznička sila" Srednje Europe.
I na našim prostorima dakako.
Preskočit ću ukrcavanje u "kavez" prizemljenog balona te početni osjećaj koji jedna takva lelujava konstrukcija napuhana helijem predaje nama početnicima u "lebdenju". Kasnije je on, osjećaj, sazrijevao "od treme do oduševljenja!".
Željeznička stanica se udaljavala (prema dolje), ali to je bio tek početak.
Pešta nema nekih izrazitih punktova koji bi provirivali iznad krovova tako da se nije imalo bogznašto pokazivati, tipa "Vidi ovo!; "Vidi ono!" te se čovjek spontano, u začudnoj tišini visine, prepuštao "punim plućima" osjećati grad koji se prostirao 150 metara dolje na popodnevnom svjetlu.
Tek je pogled prema zapadu, prema Dunavu, Budinim brdima i dominantnoj zgradi njihovog Parlamenta ("Vidi ga!") malo pridonio osjećaju "kuda ćemo se sljedeći(h) dan(a) muvati."
Kad je sve svršilo i mi se sretno "spustili" (nismo odletjeli u svemir zbog dotrajalosti sajle!), za uspomenu sam okinuo i tu našu napuhanu mješinicu. I djelić poprilične budipeštanske avanture.
Nisam sada provjeravao, ali mislim da su takva baloniranja kasnijih godina ukinuta jer nakon sedam godina, za sljedećeg posjeta, ništa slično nisam vidio lebdjeti nad Peštom.
