Po "Mađarskama" se početkom devedesetih masovno išlo, kao još ranijih desetljeća, u Trst. Ali manje po trapke, krpice i zlato, a više po klopu, po "Vajkrem", table svježih svinjskih rebaraca za sušenje / dimljenje... i tako...
Jednom i ja sudjelovah u takvoj "ekspediciji" u Nagykanizs , pri čemu sam bez osobitih planiranih kupovina pa time i skrivanja mogao izbjeći "nadmudrivanja" s opakim mađarskim "enkavedeovski nastrojenm" carinicima. A i "naši" su znali "piliti"!
Anegdote koje o'tamo i o'tada pamtim su za prepričavanje.
Desetak i više godina kasnije "moja prva Mađarska" dojmila me se kao, čak bih rekao, jednostavna, nepretenciozna zemlja. I tu njihovu dobrodošlicu (na benzinskoj pumpi talijanskog "koncerna" (!?)) koju mislim da nitko od stranaca ne može ispravno izgovoriti, koristili smo kao kasniju verbalnu zafrkanciju.
Ravnice, uglavnom obrađene ili preorane... "ušorena" sela malo podalje. I tako kilometrima...
Zastajkivanje uz obalu Blatnog jezera nudi drugačiji pogled na "vode" nego što smo, kao, navikli. Maglica još skriva horizont, a i ova lučica, po nekako predimenzioniranim oznakama ulaza sluti na neopisive magluštine koje se ovuda inače valjaju.
Vezovi su sada, tik po nastupu proljeća, još uvijek u "zimskom režimu", a zimovanje je "proživjela", čini se, samo jedna brodica, osebujnim načinom prikovana za dno.
Zgrada na obali u mađarskom stilu s nizom vrata daje naslutiti da se radi o svlačionicama obližnjeg, sada potpuno opustjelog kupališta.
Kad se samo sjetim fotografija po kojima je i "naša" Glavna pošta u Jurišićevoj isprva imala te mađarske tornjeve po svojim krovovima...!
Kupalište i /ili sunčalište? Krtičnjaci svakako.
Teško se mogu uživjeti u namjenu i praktičnost ovih "suncobrana" u jeku ljetne kupališne sezone. Osim možda kao sklonište za slučaj iznenadnog žešćeg pljuska.
Suprotna, sjeverozapadna obala jezera jedva se nazirala, a neki bezvoljni ribari / ribiči jedva su se micali po površini vode.
U zoni utovarne rampe lokalnog trajekta koji spaja dvije obale na najužem dijelu jezera (i time štedi barem 65 km vožnje cestom oko jezera) samo nekoliko šetača... i jedna mama koja, naslonjena na prazna kolica, uživa na suncu poslije jutarnje izmaglice. Dok šaš šuška u pozadini... A muž vjerojatno cupka okolo s bebicom.
Na trajektu... čak ima automobila. Lokalci. A plovi se manje od (morske) milje pa je prelazak, čak i s turističkog aspekta, neatraktivan.
Pičimo dalje prema Budimpešti. Cestama s tipičnim drvoredima i dionicama ravnima kao konac.
© •
17.12.2017. u 19:01 •
Komentari (6)
•
#