Iako se od prethodne slovačke lokacije, Devina, skoro može kamen dobaciti do Austrije trebalo se vratiti skoro do Bratislave za prijelaz Dunava i... nastaviti put Beča.
Kad si samo zamislim kako je prije sto godina postojala aktivna tramvajska linija, pazi ovamo, Beč - Bratislava! Brat bratu pedesetak kilometara tramvajem (kao što bi, primjerice, bila linija Zagreb-Karlovac)! Vozila je, čak do 1938., sve nekako... više manje kao i "stara cesta" Beč - Bratislava, uz Dunav.
Uz taj Dunav, hm, sve neke utvrde. Izgleda da je nekad svatko htio ubirati neku "provozninu" kroz "svoj teritorij". Ovaj, Hainburg (an der Donau) je na iznimno lijepom pravilnom pošumljenom brežuljku, ali po kiši koja se spustila nisam se baš iskazao fotkajući ga u vožnji.
I sâmo mjestašce je onako... "austrijski uredno" i glavna međugradska prometnica prolazi mu kroz centar i... (tipično austrijski!) kroz jednu od zaostalih "nizinskih" kula.
**** mala digresija *****************************
Jer, nije to jedini primjer proguravanja prometa kroz kule... Ima toga i južnije, npr. u Feldbachu.
Fotka je od jesenas.
***** kraj male digresije ***********************
No da, i Beč je to popodne bio pod kišom koja se očigledno već dulje cijedila niz fasade.
Što raditi nekoliko kratkih sati na ranoproljetni praznik u kišnom Beču? Možda je (bilo) najbolje parkirati na rubu Dunavskog kanala te pod kišobranima zavijugati njegovim centrom bez pritiska tipa "must see". A i prigristi nešto, ako naiđe...
Dobro poznata "secesijska" zgrada Austrijske poštanske štedionice, jedno od remek-djela arhitekta Otta Wagnera bila nam je usput pa nisam odolio jednom "kliku".
Zanimljivo, katkada prođem mimo nje "kao kraj turskog groblja", ali valjda ovako, bez nekog urgentnijeg zacrtanog ili očekujućeg cilja, može se smislenije doživljavati i "ono usput".
Za ove figure na "frizu" (?) zgrade neki kažu da su anđeli, ja bih prije rekao da naginju "anđelicama". I nekako su dobre volje koju svesrdno odašilju od sebe...
Već na nekom sljedećem koraku po Beču naiđoše i "pravi muškarci", na nekom bareljefu (ne sjećam se gdje). Uglavnom - goli radišni tkalci! Kao da su se (kao netom spomenuti anđeli i anđelice) zamijenili sa ženama u njihovoj tradicionalnoj ulozi tkalja.
I onda je postalo zabavno... zagledavalo se u izloge, na oglasne ploče, plakate.
Ova scena u izlogu (ni za to se ne sjećam lokaciju i "razlog") dosta je poznata kao fotka koja tako sveobuhvatno obilježava blaženo doba šezdesetih / sedamdesetih. Samosvjesnost žena, moda "slobode" i nenošenja grudnjaka, karirane mini suknje do ispod guzice... Uglavnom - neko drugačije vrijeme.
I škicanje golog "frajera" u retrovizoru (za one koji malo sporije opažaju!).
Sinoć me kći (hvala!) upozorila na "krivu atribuciju" ovog plakata jer ne pripada razdoblju šezdesetih / sedamdesetih, nego ohoho kasnijih devedesetih budući da je na plakatu Kate Moss. "Kate Moss? Tko je to?"
I fakat - Kate Moss!
Ali mene i nadalje tako neodoljivo podsjeća na šezdesete!
Par koraka dalje - Twiggy na plakatu. Možda njen najbolji portret. Kao mamac za Galeriju portreta.
Legenda!
© •
12.12.2017. u 19:01 •
Komentari (2)
•
#
