Skužio sam da se ovih dana "desila" blaga inflacija Italije na bloghaer-u pa mislim da je pravi tren da se s postovima prešlihtam prema nekim drugim destinacijama Europe.
Pa samo završavam dan...
Parkirasmo na Rivi tik prije zalaska sunca... Skoro mi se, sada, omaklo postaviti i fotku tog zalaska kako ga vidjesmo iz pozicije Tršćana, s njihovog mola... čime bih pogazio svoje saznanje da takvom svojom fotkom ne mogu polučiti skoro nikakav dojam. Jer onaj koji snima u posebnom je raspoloženju, izgradio je emociju koja ga je na kraju dana, uz mirise, zvukove, društvo... dovela prema tom smiraju. A netko kao usputan, brzinski promatrač te iste scene izvan cjelokupnog konteksta, teško se može iskreno ufurati u priču.
Jedna prepolovljena pizza i kriglica bezalkoholnog na obližnjoj terasi i... već su se upalila svjetla.
Naši su nam starci, dok smo se kao klinci poslije škole igrali po ulici, znali reći: "Dođite doma kad se svjetla upale!"... a onda kad se to i desilo "usred najbolje igre", uvijek je postojalo ono moljakanje: "Još samo malo...!".
Dakle, bilo je vrijeme da se krene doma. Nakon onog neminovnog osjećaja... "još samo malo!".
Kratak đir preko "Trga"...
... i mimo Canala Grande koji bi mogao, vidi vraga, sa svojim novovjekim "čadorima", postavljenima za neku neuobičajenu "priliku", načas, barem iz daljine, možda nekoga "emotivno" vratiti 45 godina unatrag.
