Na spomen Italije, ljudi reagiraju raznolikim asocijacijama, no uglavnom, naslućujem i zašto, većina njih ima neku dozu šaljivosti. Tu i tamo se zna (na netu pogotovo) pročitati da Italiju i Talijane ne treba shvaćati (pre)ozbiljno.
Ja sam se tamo, osobno, osjećao vrlo ugodno, ležerno, čak i kad sam zbog nepoznavanja lokalnih običaja i manira ili nedovoljno promptnog odziva na "samo njima logičan podražaj", zamalo proglašen "imbeccile"-om, uz kolutanje očima i tipičnu gestu drmusanja "u špic"-skupljene šake...
Svako drugo selo, dobih dojam, ima "ljevaonicu" gipsanih vrtnih statua, skoro pa replika michelangelovskog tipa. Ta neće se Talijani baviti "običnim" vrtnim patuljcima!
Ni limene vodorige na krovovima "običnih kuća" ne mogu proći bez kerefeka i dodatnih lanaca.
Jednostavnost nije odlika ni zvekira na masivnim drvenim vratima... I oni trebaju odavati neku mateforičku melodioznost
I ovaj je brijač, kao i njegov lokal iz godine 1772. (ako uklesani zapis na dovratku ne vara), već su poodavno otišli bogu na istinu.
Neki su i ruševnu gradinu na stmom brežuljku uspjeli promoćurno pretvoriti u "modni dodatak" svojoj "panoramskoj" trattoriji.
Fiat 500 bio je oduvijek simpatičnija varijanta Fićeka... a i drugima su, koliko vidim, "mile" te izvorne legende s prijelaza pedesetih u šezdesete..
A budući da nigdje nisam mogao doznati istinsko značenje ovog prometnog znaka, spreman sam insinuirati da ukazuje na potencijalno muvanje poštanskog autobusa na nedalekom križanju.
Neke zemlje su na svojim zabačeni(ji)m dijelovima spojile prijevoz pošte i uslugu "javnog prijevoza" stanovnika uvođenjem linijsko-poštanskog autobusa... dakle dvostruke namjene, poput nekadašnjih "diližansi".
I kod nas je takva linija, navodno, postojala na području Žumberka. Bio bih sretan doznati da i danas negdje funkcionira.
© •
16.11.2017. u 19:01 •
Komentari (7)
•
#