Za silazak s brda odabrali smo "blažu" i kilometarski gledano dulju varijantu, ne toliko zbog "opasnosti" ceste koliko zbog nedefiniranog vremena koje može biti izgubljeno na "dogovaranje i pregovaranje" oko prednosti prolaska u uskim tjesnacima spomenute dolazne ceste.
Što smo se više spuštali i primicali sjevernijim dijelovima jezera Garda, to su kuće mjestaš(a)câ češće i intenzivnije bile označene keramićkim tablicama s "likovima" limuna u različitim pozama.
Nisam doznao je li to neka njihova "prešutna" oznaka da dotična kuća nudi turistički smještaj... ono što bi se kod nas zvalo "Zimmer Frei".
Ova je vila nazvana vjerojatno po ponosnoj vlasnici, a ne po oleandrima koji, uostalom, ni nisu prikazani crtežom u keramici (usput rečeno izrađenoj na Siciliji!).
Kad se cesta spusti do okojezerske magistrale, može se shvatiti kako su mještani Limone Sul Garda, ispod tih strmih obronaka, mjestimično zanemarili svoju nekadašnju limunsku privredu (i impozantne "oranžerije" / limunerije) te se (pre)bacili na (vjerojatno unosniji...) elitni turizam.
Cesta uz jezero nastavlja se "kanonadom" tunela koji su ponekad i pitoreskno "poluotvoreni" prema jezeru.
Na mjestima opakih odrona pak, potrudili su se dodati zaštitne strehe koje svojim dimenzijama, podešenim potencijalnim opasnostima, ulijevaju vozačima (i biciklistima!) potpuno povjerenje.
A pogled prema jezeru nad kojim se nebo naoblačilo, pokazao je (za mene...) "nevjerojatnu" količinu wind-surfera koji su uz pojačani sjeverni vjetar jahali valove na upriličenoj uskrsnoj regati.
[Limone Sul Garda / Lago di Garda - travanj 2011.]
