"Najtužnija" su mi putovanja u kojima se između točke "A" i točke "B" ne zaustavlja ni pod cijenu smrtne kazne. Tome nekako sliči i putovanje avionom, ali i tako putnik-znatiželjnik može okom i maštom, gledajući kroz prozor za vedrog dana, kompenzirati nemogućnost opipavanja "puta"... pod pretpostavkom da se u dodijeljenom paketu sjedala ne nađe neki talent sa samozadovoljno "osvojenim" sjedalom do prozora koji i prije polijetanja navuče "zastor" preko ovalnog otvora s mrmljanjem "Sunce mi smeta!".
Ne znam čemu je služila ova priča, no dobro, da se vratim jezeru Lago di Garda. Krug oko njega, kad bi netko htio obaviti to u jednom cugu cestom najbliže jezeru iznosi cca 150 km za 3 i pol (nominalna) sata. Učiniti to tako bio bi grijeh. Lago di Garda sa svojim mjestašcima unaokolo jednostavno traži ležerniji pristup.
Zapadna obala je strmija pa je i zahtjevnija za vožnju, istočna stana pak položenija i turistički razigranija... uključujući i već spomenuti "Gardaland" koji smo dva dana poslije ignorirali "do daske".
A nama je ionako međudestinacija bilo selo Pieve (kolokvijalno Tremosine) na 350 metara nadjezerske visine.
Atraktivnost ceste "sa zapadne strane" jezera je ne samo u skoro stalnom pogledu na jezero, nego i u serpentinama te cijelom nizu tunela / svodova prokopanih / podbočenih ispod prijeteće strmih litica.
Ne znam za inače, ali tada bi se po omjeru motorbicikala prema automobilima na cesti od 1:1 moglo zaključiti da je ta zapadna ruta izrazito primamljiva za "bajkere". Prvenstveno njemačkih registracijskih oznaka.
Česta proširenja kraj ceste pravi su mamac za zastajkivanje i uživanje u ptičjoj perspektivi sa strmih litica nad plavim jezerom.
Usput rečeno, ne mogu shvatiti zašto jedan sličan "primamljiv" objekt "u nas" kao što je "Krčki most" nema ni jedno međuparkiralište / vidikovac s kojeg bi oni željni vidika (i vjetra) mogli "doći na svoje"...
Kad se s te jezerske obilaznice odvojila cesta uzbrdo prema spomenutom seocu Tremosine, onda je mjestimično postalo "gusto". Zbog krkljanca koji se stvorio na uskoj cesti u klisuri, bilo mi je važnije "izvući se" nego fotografirati... tako da, u nedostatku vlastite, prilažem jednu fotku dotične cestovne "situacije" skinutu s web-a (zahvaljujem nepoznatom autoru na potkrepljenju moje priče).
Našao sam i jedan odličan filmić na Youtube-u pa onima koji imaju 13 minuta strpljenja svesrdno nudim dinamičan uvid u rečeno. Sada, vidim, postolji regulacija semaforom na najužem mjestu klisure, ali, koliko se sjećam, tada je sve bilo u vještini "kolegijalnog" sporazumijevanja oko prvenstva prolaza.
O sâmom Tremosinu bit će više govora u nastavcima, ali za početak evo jedne predvečernje snimke jezera, gradova na suprotnoj obali jezera i još uvijek zasniježenih vrhunaca nad njima.
A kad je pala noć, onda se taj "volumen" subalpske / subdolomitske tišine još dodatno "podebljao".
[Pieve - Tremosine / Lago di Garda - travanj 2011.]
