srijeda, 14.06.2017.
Krumlovski intermezzo II
... [Češki Krumlov - travanj 2009./ travanj 2017.]
Malo mi je bilo zastrašujuće vidjeti "uživo" ove kamene kugle (kao stvarne artefakte) koje su nekoć, vjerojatno, u jeku kojekakvih "previranja" letjele "amo-tamo", izbacivane nekakvim katapultima, čime li...!?
U raznim engleskim TV-dokumentarcima to doba je, kako već dolikuje pedantnim Englezima, prilično vjerno "simulirano"... ali kad se nečija glava nalazila u potencijalnoj trajektoriji "kosog hi(t)ca"... i to "uživo"... ne vjerujem da je bilo imalo ugodno.
"Ovi gore" su bar znali "koliko je sati". Jer su si "sat" znali nacrtati.
Nama pak nije trebalo sunce da se pokaže vrijeme... za prepuštanje iskrenom doživljavanju trebalo bi zaboraviti na vrijeme.
Velebnost nekog prizora, vidika... ili "vibra" nekog mjesta, "bremenitog" poviješću poput Krumlova, znade pobuditi posebne emocije "u čovjeka" pa tako i spontani, pomalo zaneseni zagrljaji nisu nimalo neočekivani.
U raznim engleskim TV-dokumentarcima to doba je, kako već dolikuje pedantnim Englezima, prilično vjerno "simulirano"... ali kad se nečija glava nalazila u potencijalnoj trajektoriji "kosog hi(t)ca"... i to "uživo"... ne vjerujem da je bilo imalo ugodno.
"Ovi gore" su bar znali "koliko je sati". Jer su si "sat" znali nacrtati.
Nama pak nije trebalo sunce da se pokaže vrijeme... za prepuštanje iskrenom doživljavanju trebalo bi zaboraviti na vrijeme.
Velebnost nekog prizora, vidika... ili "vibra" nekog mjesta, "bremenitog" poviješću poput Krumlova, znade pobuditi posebne emocije "u čovjeka" pa tako i spontani, pomalo zaneseni zagrljaji nisu nimalo neočekivani.