S nevjericom sam u cijelom mastodontskom stambenom naselju Alterlaa na zgradama pogledom tražio neku lođu koja bi mimo inicijalnog projekta bila nakon useljenja zagrađena plastičnim prozorima, aluminijskim šalaporkama, roletama različitih vrsta i boja, kvadrima ili knaufom, lamperijom... i potom bi taj nelegalan zahvat bio 'legaliziran' za šačicu eura... Nigdje niti jedne.
Potom sam 'analizirao' tende na donjim stanovima, onima s golemim žardinjerama za slobodno izabranu i održavanu vegetaciju u nastavku široke lođe. Netko zluradiji na mom bi mjestu uskliknuo: "Jupi - dva posto stanara uspjelo je nekako izbjeći 'monotonost' žutih tkanina za tende i prkositi sustavu, he he...".
U obližnjem manje pompoznom naselju prođoh mimo zgrada s tipskih dvadesetosam (28) stanova, Na ulazu u stubišta: zvonca, portafon, otirač, stalci za reklamne materijale, dvadesetosam poštanskih sandučića u jednom zbirnom bloku i... pepeljara - čista, ispražnjena, funkcionalna.
Zašto to pišem? Jer
prilažem poveznicu (link) na tekst koji bi neki možda poželjeli pročitati.
© •
05.07.2016. u 08:01 •
Komentari (5)
•
#