ponedjeljak, 04.07.2016.
Sigmund i neki nepoznati...
Beč nije potpuno 'imun' na grafite, ali, kako sam već ovdje govorio, kao da postoji neki tajni (ili meni nepoznat) pakt između Grada i grafitera o 'nenapadanju' po kojem se sâma stambena jezgra skoro potpuno pošteđuje grafitiranja, a njihovim majstorijama ponuđene su skoro nepregledne plohe zidova uz vodene tokove - Donaukanal i Wienfluss ili u brojnim koridorima gradskog željezničkog prometa.
Nisu rijetki 'figurativni' grafiti velikih formata, pogotovo na plohama napuštenih željezničkih nadvožnjaka, poput ovog 'portreta' udomaćenog Bečanina - Sigmunda Freuda, prema njegovoj najpoznatijoj fotografiji kao predlošku.
Bilo mi je interesantno vidjeti da je upravo prolazeći biciklist, očito Bečanin, nekako s iznenađenjem shvatio što je naslikano, potaknut (tek) mojim fotografiranjem. A čini mi se i da bi izjava nadopisana sprejem na potpornju zida lijevo od 'slike' - "my pussy, my choice", mogla na neki način biti 'primjedba/odgovor' feminističke javnosti na njegovo (Freudovo, a ne biciklistovo) navodno dvojbeno shvaćanje ženâ.
Nisu rijetki 'figurativni' grafiti velikih formata, pogotovo na plohama napuštenih željezničkih nadvožnjaka, poput ovog 'portreta' udomaćenog Bečanina - Sigmunda Freuda, prema njegovoj najpoznatijoj fotografiji kao predlošku.
Bilo mi je interesantno vidjeti da je upravo prolazeći biciklist, očito Bečanin, nekako s iznenađenjem shvatio što je naslikano, potaknut (tek) mojim fotografiranjem. A čini mi se i da bi izjava nadopisana sprejem na potpornju zida lijevo od 'slike' - "my pussy, my choice", mogla na neki način biti 'primjedba/odgovor' feminističke javnosti na njegovo (Freudovo, a ne biciklistovo) navodno dvojbeno shvaćanje ženâ.