četvrtak, 30.04.2009.
Zadar osudio Žute na borbu za četvrto mjesto
Ispričavam se na kašnjenju, ovih dana sam na faksu od jutra do sutra. Evo brojaka s utakmice:
SPLIT - ZADAR 76:82
(23:18, 20:20, 15:21, 18:23)
KK Split: Štemberger 4, Johnson 24, Batina 4, Grgurević 10, Gordon 16, Vrkić 4, Delaš 6, Šarac, Stipanović 2, Shannon 6
KK Zadar: Rančić 9, Johnson 18, Gečevski 17, Macura 6, Car 15, Perić 8, Stipčević, Prostran, Olivari, Ružić 9, Popović, Boisa
Sad bih ja kao trebao nešto reć o N-toj po redu ispuštenoj pobjedi. Teško mi je iti opisat zgražanje kad sam vidio tablicu u kojoj je Split izjednačen s Dubrovnikom po broju poraza trenutno. Sramota da smo mi sad spali na neku utrku za četvrto mjesto. Ma kakva pozivnica, to možemo samo sanjat - u krajnju ruku, to bi bila nepravda prema bilo kojem klubu u ligi, ma više je i kosovski Mabetex zaslužio pozivnicu od nas.
Nemojte me krivo shvatit: nije mi namjera ispljuvat klub - Žute volim, uvijek sam ih volio, i uvijek ću ih volit, ić na utakmice i makar bili u petoj ligi mog portuna igrali derbi protiv obitelji XY s drugog kata - ali kritiku moram dat. Do ove situacije i 50% nakon 10 kola u domaćem prvenstvu nije smjelo doć. Na Žuti dres nikad ne bih dignuo linč, ali bome uprava nije u dresu. Od dugoročne politike ni D. Iduća sezona koju ćemo vjerojatno provest u derbijima protiv Trogira i Alkara nek bude za razmišljanje šta i kako dalje. I ovu priliku za razvoj mladih ne prokockati!
ponedjeljak, 27.04.2009.
Splićanke ponovno u prvoj ligi!
ŽKK SPLIT - ŽKK MONTMONTAŽA 85 - 60 (22-16,21-11,24-15,18-18)
Stijelci: ŠUSTIĆ 3, BUZOV 12, PAŽANIN 8, BOGDANOVIĆ, GILJANOVIĆ 3, PERIŠA 11, MALADA 6, PARUNOV 9, ZOVKO 2, PALADIN 6, DOMLJANOVIĆ 9, ŠKARA 16.
ŽKK SPLIT - ŽKK DUBRAVA 83 - 50 (21-15,21-7,21-14,20-14)
Strijelci:ŠUSTIĆ 8, BUZOV 4, PAŽANIN, BOGDANOVIĆ 2, GILJANOVIĆ 3, PERIŠA 6, MALADA 7, PARUNOV 16, ZOVKO 13, PALADIN 12,
DOMLJANOVIĆ 9, ŠKARA.
Boran kaže: Odigrani su i uzvrati u Ligi za prvaka protiv ekipa iz regije Sjever i poslije ove dvije pobjede smo i matematički osigurali prvo mjesto i izravan ulazak u A1 ligu, sa skorom 5-0, i ukupnom koš razlikom + 81. Imamo još igrati zaostalu utakmicu protiv Imotskog, u kojoj nam rezultat nije bitan, jer ni poraz ne može ugroziti naše sigurno prvo mjesto.
U derbiju protiv Montmontaže smo u potpunosti dominirali, odigrali najbolju utakmicu sezone, i u zaista jakom tempu, kako obrambeno, tako i napadački.Rotacijom svih 12 igračica smo stalno uspješno zadržavali obrambeni intezitet i limitirali protivnika u potpunosti, Buzov je silnom energijom davala tempo napadačkoj igri, u kojoj je baš svaka igračica dala svoj doprinos u nekoj fazi utakmice. Zabijali smo doslovno iz svih pozicija, sa svim igračicama, što inače u košarci za mene predstavlja ideal napadačke igre, kolektivno i rastrčano, kad protivnik ne zna odakle mu sve prijeti opasnost i na koga usmjeriti svoju obranu.
Sutradan nam je u utakmici protiv Dubrave bilo najvažnije vratiti natjecateljski naboj, jer smo bili emocionalno potrošeni nakon velike pobjede. No,razlika u kvaliteti je ipak bila prevelika pa smo nakon par izjednačenih minuta preuzeli vodstvo koje je do kraja samo raslo zahvaljujući igračicama sa klupe.
I za kraj, veliko hvala svima što su nas ove sezone pratili i podržavali, naročito "roditeljskoj Torcidi" koja nas je pratila i na gostovanjima, i naravno igračicama koje su zaslužne za sve ovo i koje su ispunile svaki zadatak koji smo stavili pred njih.
VIDIMO SE DOGODINE U PRVOJ LIGI!
subota, 25.04.2009.
Boran zove Torcidu
ŽKK Split-Montmontaža subota u 16h,mala dvorana
ŽKK Split-Dubrava nedjelja u 18h.Za izravan ulazak u Euroligu!
četvrtak, 23.04.2009.
N.M. o Ciboni
PROXIMA ESTACION - SPERANZA
„Brale šta smo bili blizu…“ promislit će prosječni navijač nakon ove utakmice i to će ga ispuniti optimizmom jer smo pokazali da možemo s Cibonom i da nije još sve izgubljeno. Istina je, zapravo, posve drugačija…
U utakmici u kojoj je intoniranje himne bio najljepši trenutak utakmice, mililitarski baždarena i dozirana Cibona je nanijela Žutima prvi poraz u Spaladium Areni i još ih malo usporila u utrci za to sveto i bojim se nedostižno, treće mjesto.
Žuti su loše otvorili utakmicu, u napadu vrlo statično i bez dobrog kretanja bez lopte, bez trke i želje, pa su se akcije u početku svodile na akcije 2 na 2 Shannona i Johnsona. Za to vrijeme s druge strane je pljuštala prava kanonada trica, od kojih je većina i našla put do koša. Tako je Anderson je u prvih 6 minuta već stigao do 11 poena, a preko njegovih par asista Cibona se odlijepila i na nešto osjetniju razliku.
Žuti nikako nisu mogli povezati konce u napadu – Stipanovićevi koraci ili slobodna bacanja, Delašev airball ili nekakva druga zavrzlama su redovito tjerali par tisuća gledatelja da se hvataju za glavu i uzdasima proizvode značajne koncentracije CO2 u dvorani, a bile su i očite greške u komunikaciji na razini Bekovi-Centri što je kolega Igor zadnji put uočio. Obrambeno su čak i neloše stajali kad bi se igrala obrana na čovjeka, no čim bi se krenulo u bilokakvo pomaganje ili udvajanje, Cibonina lopta bi vrlo brzo došla do prvog slobodnog igrača što bi završavalo ili tricom ili fintom i polaganjem pa je u 15. minuti zasvijetlilo najhladnijih -16. Tad izlazi Anderson (a dite iza mene govori „Yeeesss!“), a u istoj toj 15. minuti Žuti slažu prvu akciju s glavom i repom, Stipanović uspijeva pogoditi 1 od 6 bacanja, a do kraja poluvremena preko Grgurevića i Gordona uspijevaju doći do -8.
U drugome dijelu Cibona nastavlja u istome ritmu pa se i Splitu ukazuje nekakva nada jer preko Johnsona i nešto angažiranije igre stižu do najmanjih -3, no Cibona pokazuje tezu s početka i u točno potrebnom trenutku preko Andersona i Prkačina zabija i diže ritam u obrani i opet plovi na granici dvoznamenkaste razlike. U tim trenucima se točno vidi što Splitu fali – obrambeni skok u pravom trenu da onemogući Ciboni novi napad, veća angažiranost i pokretljivost u napadu da se igrom dođe do izrađenih situacija jer individualno, budimo realni, samo jedan na igrač može nešto riješiti, a to je u tim trenucima bio Gordon protiv Princa, u svim ostalim matchupovima Cibona ima prednost.
Zadnja četvrtina je donijela i najgori period igre večeras. I jednima i drugima kao da je trebala dobra kava jer su se natjecali tko će maštovitije pogriješiti. Iz ponude izdvajam Andrićeva 3-4 napadačka skoka zaredom iz kojih nije uspijevao zabiti, a onda na kraju promašio cijeli koš jer mu je balun ispa iz ruke; Grgin airball s trice; Prkačinovu dječju blokadu na Johnsonu; par baluna bačenih u aut koji se biće ne bi desili ni da igraju Stevie Wonder i Ray Charles; i na kraju, Stipanovićev show sa slobodnih bacanja kao posljedica perfidnih faula Ciboninih igrača koji bi ga pametno faulirali. Cibona se fino nudila, ali Žuti su na njihove greške odgovarali vlastitima.
Unatoč tome, Split preko Gordona i preko par konačno pogođenih otvorenih trica stiže do -7, a Princ radi potez koji je po mom mišljenju prelomio susret, iako je bilo još 6 minuta do kraja, pogodivši tricu preko ruke s istekom napada u trenucima kad su Žuti učinili seriju 5-0 i prisilili Perasa da u prvoj idućoj prilici zatraži timeout.
2 minute prije kraja Prkačin nakon grubog faula na Stipanoviću dobiva nesportsku, a zbog prigovora (tko bi rekao?) i isključujuću, no on promašuje oba bacanja (zar se nisu trebala pucati 4 kad je i nesportska i isključujuća?). U narednom napadu Johnson zabija koš-faul za -5, ali to je bilo sve jer ključnim se pokazuju 2 Cibonina napadačka skoka nakon slobodnih bacanja, a na samom kraju Čizmić se odlučio poštediti nas agonije slobodnih bacanja priznavši poraz.
Čizmiću predlažem da im svima ujutro u 6 zakaže šuterski trening. Žuti već duže vrijeme teško pogađaju otvorene, izrađene trice, a večerašnja rak-rana su bila slobodna bacanja koja su gađali čak ispod 50%. Također, Splitu su kronično nedostajali brzi koševi iz tranzicije i iz kontri, što se protiv Cibone moglo igrat s obzirom na njihova 2 teškaša i s obzirom na popriličan broj naših lakonogih igrača koji takvu igru mogu igrat
Od prve minute Žuti su ostavljali dojam da ne znaju šta bi – koju akciju, di s balunom, kako rješavat određene situacije. Kad publika to osjeti pa počne zviždat i mahat rukama, nije dobro. Kad protivnik to osjeti, pogotovo nije dobro. Nije Cibona toliko bolja da je Split ne može dobit, ali je činjenica da se neke stvari iz obrane i napada moraju rješavat i vježbat na treninzima i u pripremi utakmice, a ne improvizirat. Prebacivanje s obrane na obranu u okviru 3 napada, vađenje igrača koji je nepunih 30 sekundi ranije ušao… to jednostavno nisu postulati trenerskog posla.
Isto ka šta napad u kojem redovito dvojica igraju, a trojica stoje ili trčkaraju jer to izgleda cool, nije napad nego ubijanje košarke. Zato i ta jedna akcija šta su Žuti odigrali mi se više pari da se potrefila nego da je bila planirana. Rekao bih da je Cibona više dobila utakmicu na taktičkome planu nego na terenu jer je Peras u svakom trenu znao što treba i kako to treba napraviti. Dojam da su Žuti bili blizu je stoga kriv. Cibona je zapravo odigrala utakmicu s pola snage i u svakom trenutku mogla i znala što treba raditi i kako, dok je Split možda i mogao, ali definitivno nije znao kako.
Ko i kako:
Štemberger – nevidljivo. Razumijem da se vraća od ozljede, ali 0/1 za dva i 1/7 za tri za 32 minute u igri govori nažalost i više nego dovoljno
Đokica – nije zbog koševa, nego više zbog borbe, želje, skakanja, bacanja jedan od rijetkih koji zaslužuje prolaznu ocjenu. Bar vidiš da se trudi… Mislin, daleko je to od pravog igrača, al ono… da ne bude sve sivo
Delaš – nije se naigra
Batina – obrambeno dobar, agresivan, na liniji dodavanja, šteta šta nije presjeka onih par baluna šta je ima na ruci, nikako pa nikako se nać sa šutom na „ti“.
Grgurević – utopio se u sivilo, vidjeli smo i boljih izdanja, al nemoš njega krivit šta ne nosi igru
Stipanović – taj čovjek nije za prepoznati ove sezone, a večeras je stvarno ima svoj show. Nikad mi ne pada napamet rugati se nekome ko ne zna, ali to ne znači da ne može. Kako je Čizmić fino rekao: „a i inače znamo da preko njega napadački nećemo rješavati utakmicu.“ Slažem se, ali zar to nije tragedija? Pustimo čak i priču o njemu kao dodatnoj napadačkoj soluciji. Zar nije tragedija da jedan igrač, u krajnjoj linij i centar (kao da ga to amnestira) od 23 godine ne može šutnit i pogodit normalan skok-šut ili slobodno, nego da se cila dvorana mora vatat za glavu di će to završit? Da ne zna čak pravilno odigrati leđnu tehniku? Božo Maljković je lipo reka: „Kvantumom uloženog vremena ispravljati eventualne greške.“ E pa onda kume moj, ne znan šta bi drugo reka osim da lipo uzmeš ključe dvorane, kažeš čistačici da može ić i idemo…
Shannon – ne sjećam se utakmice di je manje odigrao, a racionalnije izgledao. Razlog tome vidim u boljoj igri Gordona i Johnsona i pravilu o 2 stranca, al ako ništa drugo bar se nisam toliko nervira. Šalu na stranu, u utakmici od koje su sve nadalje match-lopte, za 23 min se sigurno nije cili potrošija. Ne kažem sad kad je odigra 20 min, da šta nije igra 40 nego da je falila njegova energija na parketu. Ne i 20 ispucanih šuteva
Gordon – kad pogledaš Flashu brojke, reka bi „Aj ća“, ali rekao bi da mu dojam smanjuju ostali suigrači koji su podbacili. Jedna od boljih partija a i nosi kući nagradu za Play of the Day za zakucavanje u kontri
Na kraju spominjem i osuđujem dva lika iza Cibonine klupe koji su iskazali nevjerojatnu količinu nekulture mjerljivu u kilovatima jer su tijekom cijele utakmice izgovorili uvreda i psovki na račun Prkačina koliko nema riči u „Ratu i miru“, a na kraju zapjevali i „Velimire izdajico“ šta je sramota. Nije da mi je sad Prkačin nešto ka drag, ali prika moj, daj navijaj za svoje, pivaj, skači, obuci se u Žuto, donesi bubanj, šta ja znan, al pusti drugoga. Moš mu i zviždat, tu i tamo spomenit užu familiju, al brate nemoš ga vriđat svih 40 minuta i to rječnikom koji je dno dna.
Šta se tiče Perasa, da ga netko pita šta misli o tome, samozatajan kakav je, mislin da bi reka nešto u stilu „Jeste rekli da su bila 2 tipa? OK, eto vam odgovora.“ I to je Peras.
Spremam jedan ozbiljniji tekst koji bi moga ugledat svjetlo dana tamo negdje tijekom idućeg tjedna. Nadam se da bi to isto svjetlo mogli ugledat i Žuti.
subota, 18.04.2009.
Blijedilo u Zadru
U utakmici koju što prije želim zaboraviti, Žuti su poraženi od domaćih Zadrana nakon jako slabe i negledljive igre. Razočaranje koje sam osjećao gledajući pokušaje igranja s naše strane zatomio bi tek čisti osjećaj zavisti prema Zadru ne zato što imaju dragulje poput Prostrana, nego zato jer ih uvijek uspiju razviti u igrače. Promatrajuć našu bekovsku liniju (koja je kao deblji dio našeg rostera), nisam mogao ne osjetiti simpatiju prema momku kad je izvozao Shannona u reketu.
A upravo na Shannona & co. i treba sasuti paljbu. Organizacija igre nula bodova - od prve minute se vidjelo da naši ne znaju što bi s loptom. U utakmicu smo ušli potpuno nepripremljeni, a to je zamjerka koja ide na dušu treneru. Pimplanje s balunom i šutiranje u svakoj prilici nije bilo strano tokom utakmice ni Eddieju ni Lucasu, a što se tiče asistencija, izuzev onih u kontrama i dva-tri baluna na centre nisam vidio ništa. Igrali su bezidejno, igrali su 1 na 5. Za razliku od Tarikovog kviza slične tematike, s tim principom se iz Zadra ne vraća punog takujina već punih mrežica. Na našoj strani.
Igra u obrani je posebna priča - Žuti su naime u košarku uveli pojam ofsajd zamke, ili je barem tako djelovalo isuviše često. Još jedna u nizu kritika koju moram uputiti meni iskreno dragoj ličnosti Tea Čizmića, kojeg ponavljam iznimnu cijenim kao osobu i kao Jugoplastičara, i znam da je dobio najgori mogući posao na startu, ali ovaj večerašnji minus je dobrim dijelom i njegov. Nismo očekivali pobjedu Žutih u Zadru, ali igra je jako slaba, i s obzirom na pokazano, bojim se kako će izgledati rasplet utrke za NLB ligu. Akcija nije uopće bilo, ekipa je neuigrana, što se posebice vidjelo na relaciji Shannon - Grgurević, u više navrata. Imao sam dojam da je Zadar igrao protiv dva razdvojena kluba, KK Split Bekovi i KK Split Centri, kako u obrani, tako i u napadu. Veliki minus u rubriku "Komunikacija i razumijevanje". Isto tako nisam stekao dojam da su igrači znali gdje im je mjesto i što trebaju raditi - isuviše često su stali kao ukopani pokriveni sa svih strana, u takvoj situaciji čovjek još ne može niti optužit playa za soliranje. U ekipi treba postojat sustav - ne mogu se događat stvari kao što je ulazak Johnsona u igru praćen sa početkom izvođenja leđne tehnike 6 metara od koša i šutem iz okreta u Perićevu facu na istoj udaljenosti. Pa čovječe, 3 tetovaže i znojnik te ne čine NBA zvijezdom, one dobre stvari koje je napravio zahvaljujući svojim dobrim atletskim predispozicijama padaju u sjenu pred potpunom neselektivnošću u šutu. U KK Splitu se ne upućuje šut kad si u poziciji, nego kad imaš balun u rukama - a to je zaraza koja se širi. Isto tako treba više poradit na Delaševom kretanju bez lopte. I Mario Delaš mora dobit odgovornost u ruke.
Rezultat još i nije loš, ali igra je nikakva. Kako se blago rečeno i nisam baš nagledao Žutih u zadnje vrijeme, nadam se da je ovo bio samo eksces. Vjerujem da nismo realizirali puni potencijal, ali ako taj potencijal zapravo leži u gustoći zraka koji se opire Shannonovom šutu preko ruke krilnog centra, bojim se za prva tri mjesta u domaćem prvenstvu.
AJMO ŽUTI ! ! ! ! !
petak, 17.04.2009.
Najteže gostovanje
Utakmice protiv Zadra su najteže. Dalmatinski derbi je meč kojeg me uvijek najviše strah, posebno kad se igra u Zadru - izuzev par utakmica, taj je grad za nas praktički neosvojiv. Čizmić i ekipa sutra idu na najteži test.
Činjenica je da su nam nakon izgubljene utakmice protiv Zagreba porazi luksuz. No i Zadar je u istoj situaciji, s time da smo se mi iz svoje krize koja nas je zahvatila amo reć izvukli, dočim naši sjeverni susjedi još uvijek "plivaju" - odlazak Farmera ovaj tjedan je top tema. Sve se više priča okolo kako je iza Giergie ostala hrpetina dugova i hrpetina nezadovoljnika na platnoj listi. Bilo kako bilo, Zadar je u odnosu na početak sezone neprepoznatljiv, dočim smo mi ipak pojačani. Pitanje je jasno u kakvoj su spremi Štemberger i kapetan Andrija, no s obzirom na roster, mislim da nisam u krivu ako kažem da je razlika između nas i Zadrana ove subote možda i manja nego u playoffu lani kažem ove subote, jer idući put kad se sretnemo, Zadra vjerojatno ni mater više neće prepoznat. Iskreno, veselio sam se snažnom Zadru s početka sezone, jer sam očekivao da će cigonu izbaciti iz Eurolige, što bi posljedično ostavilo traga na spozorskim ugovorima i financiranju iz grada za klub iz metropole. Zadar je sad objektivno dalje od Eurolige nego na početku, posebno ako cibosi uspiju pobjediti Partizan. Šteta.
Subota, 17 h, HTV2
utorak, 14.04.2009.
Od Splita do juga Hrvatske - najjači smo mi
Pobjedom nad Dubrovnikom Žuti su potvrdili da su najbolja ekipa južne Dalmacije. Barem malo ohrabrenje ;)
Revolveraški obračun sa scoreom koji podsječa na utakmice koje se igraju preko bare, naši ljubimci su nadvisili goste s juga rezultatom 116:88. S obzirom na činjenicu da su Žuti bili apsolutno skakački dominantni, a da su s obrambene strane osvojili čak 16 lopti, ovu relativno visoku kvotu primljenih koševa možemo pripisati pripisati brzom tempu igre. Kao i uvijek kad gledam izvještaj s utakmice Splita, prvo gledam rezultat, a onda odmah kako je Delaš igrao - i u posljednje vrijeme redovito je treća stvar u nizu osmijeh na mom licu. Mario je odigrao još jednu sjajnu partiju s 18 poena, 8 skokova i 3 osvojene. Jedino je Flash Gordon bolje iskoristio svoje minute na parketu, s 21 ubačajem i 666 u rubrici asisti, skokovi, osvojene - čisto zlo za ekipu iz grada vaterpola. Bio je ovo uredno odrađen posao svakog od igrača (mali Šarac je namjestio tri baluna, dobro za samopouzdanje), nećemo dalje veličati pobjedu u ovoj laganini utakmici, ali zadovoljni očekujemo idući test.
Split - Dubrovnik 116:88
28:26, 28:26, 30:19, 30:17
Split: Delaš 18, Batina 8, Grgurević 14, Shannon 25, Gordon 21, Štemberger 7, Johnson 16, Vrkić 2, Šarac, Stipanović, Babić 5, Najev
Dubrovnik: Šćepanović 8,Prejean 4, Karač 9, Vranješ 21, Lučić 7, Radić 8, Kralj 5, Oštrić 7, Hajdić M.3,Hajdić N., Škifić 12, Perić 4
Inače, danas je na HRTu 2 bila prikazana utakmica Jugoplastika - Maccabi, ono finale Kupa prvaka u Munchenu.Bio je dobar osjećaj vidjeti to i podsjetiti se na naše slavne dane.
AJMO ŽUTI ! ! ! ! !
ponedjeljak, 06.04.2009.
Nezaustavljive kanarinke pokorile Zagreb!
ŽKK MONTMONTAŽA - ŽKK SPLIT 54-62 (17-17,10-15,8-20,19-10)
STRIJELCI: ŠUSTIĆ 7,BUZOV 14, PAŽANIN 6, BOGDANOVIĆ, GILJANOVIĆ, PERIŠA, PARUNOV 10, ZOVKO 2, PALADIN 2,
DOMLJANOVIĆ 7, ŠKARA 14.
ŽKK DUBRAVA - ŽKK SPLIT 65-67 (18-20,16-14,12-21,19-12)
STRIJELCI: ŠUSTIĆ 11, BUZOV 12, PAŽANIN 6, BOGDANOVIĆ, GILJANOVIĆ 2, PERIŠA, PARUNOV 6, ZOVKO 20, PALADIN, DOMLJANOVIĆ 8, ŠKARA 6.
Što kaže čika Boran:
"Evo iza nas je težak vikend u Zagrebu,gdje smo spojili gostovanja kod ekipa iz regije Sjever. Prva utakmica je bila protiv kvalitetne ekipe Montmontaže koja je kao i mi jasno zacrtala cilj-1.mjesto i izravni ulazak u A1 ligu,dakle pravi derbi klubova trofejne povijesti, čije rivalstvo seže još u daleke 90-te godine kad je naš klub triput zaredom bio prvak države. A tu je i uvijek prisutan rivalitet Split-Zagreb, tako da nam je ovo baš bila utakmica za koju se živi! I kao i mnogo puta do sad,ova je ekipa pokazala da je najbolja kad najviše treba,da posjeduje hrabrost i ono najvažnije: POBJEDNIČKI MENTALITET!
Ovo je definitivno bila naša obrambeno najbolje odigrana utakmica ove sezone, znali smo da u gostima ne možemo zabijati 90 koševa kao kod kuće,i put do pobjede smo tražili kroz maksimalnu potrošnju u obrani. Utakmica je bila baš prvoligaška, tvrda,na mali broj poena,i uspjeli smo limitirati protivnika tako da je na kraju 3.četvrtine na semaforu stajalo 35-52 za nas,+17 razlike!!!
No,kao da su suci odlučili da ipak ostave nadu domaćinu za uzvrat u Splitu, učinili su sve da ih vrate u igru,dosudili su nam 10-tak puta nošenu loptu! i 2 nesportske pogreške,mi smo previše žurili u napadu i na kraju smo pobijedili sa ipak solidnih 8 razlike.
Sutradan smo potpuno iscrpljeni odigrali susret protiv slabašne Dubrave i dobrano se namučili za nova 2 boda,ali ipak je na kraju kvaliteta presudila. Nek taj susret ostane bez komentara, jer je stvarno sve bilo za zaborav.
Generalno,curama svaka čast, pokazale su karakter i sad sami odlučujemo o svojoj sudbini, slijedi nam vikend odmora i onda vatreno gostovanje kod IMOTSKOG, koji također ima realne ambicije za 1.mjesto i koji nam je uvijek nezgodan protivnik.
Nećemo se opustiti i uspavati,idemo po pobjedu,po još jedan korak bliže cilju.
I za kraj,kao i uvijek,pohvala vjernim navijačima koji nas prate gdje god igrali,morat ćemo kao i Hajduk organizirati utakmicu u Hong-Kongu,siguran sam da bi nas i tamo pratili,ha-ha."
nedjelja, 05.04.2009.
Split - Svjetlost
Najoštrije pero koje je ikad pisalo za blog, N.M., samo za vas:
"Nešto više od 7300 dana je prošlo od te prekrasne travanjske večeri kad su Žuti ispisali povijest uspjeli u onome što nitko nije očekivao, ali se potajno nadao i donijeli u grad podno Marjana prvi od, kasnije će se pokazati, tri uzastopna trofeja najbolje ekipe Europe. Uz ovako značajan jubilej, pozive navijačima preko medija da dođu u subotu na Gr… pardon, u Loru, Žuti jednostavno nisu smjeli dozvoliti oksimoron da ih meni vrlo simpatična Svjetlost „zamrači“.
No, kako je počelo, mirisalo je na još jednu teško gledljivu, drž-nedaj utakmicu. Žuti su počeli pomalo nezainteresirano, anemično, bez neke velike želje da se igrom dođe do značajnije razlike, koja je na papiru, budimo realni, više nego očita. Žutom stroju je trebala dobra četvrtina i po da se zahukta, a dotad je Svjetlost bila vrlo ravnopravna, neko vrijeme čak i u vodstvu, ali stalno tu negdje. Obrana Žutih je bila vrlo mekana i propusna, tako da je centar Delić školski trpao sve što mu je došlo u ruku, a Rimac vrlo lako probijao prvu liniju. Ipak, čim bi malo stisli, napad Svjetlosti bi počeo činit greške ala Dinamo u europskim natjecanjima što bi kreiralo kontre i šanse za lake poene. Nažalost, Gordon je promašio čisto zakucavanje, a Shannon još uvijek misli da se u Europi ne smije dodavati pa je i tih par prilika za atrakciju otišlo u vjetar.
Igrač prvog dijela je svakako Johnson kojeg sam prvi put imao priliku vidjeti na djelu. On je svojom mirnom rukicom za svega 12-13 minuta prvog poluvremena postigao isto toliko koševa i to uz samo jedan promašaj, ruke mu je dao i Vrkić sa svojih par trica i na taj način utakmica je ušla u mrin(ij)e vode. Izlazak Stipanovića zbog ozljede nakon nezgodnog pada u obrani nakon čega je uhvatio za desni kuk, je značio da će ostatak utakmice na centarskim pozicijama iznijeti torac Delaš-Grgurević-Johnson. No priči ni tu nije bio kraj - večeras napadački vrlo raspoložena Svjetlost korisni veliku nezainteresiranost za obranu Žutih i spušta razliku na jednu znamenku, a sa zvukom sirene iz drugog pokušaja tricom Norca od table dolaze i na vrlo prihvatljivih -6. Kako su i prvu četvrtinu zatvorili s tricom sa sirenom, malobrojni gledatelji se mogu pohvaliti pravim raritetom – 2 matchwinnera na jednoj utakmici.
52-46 na poluvremenu, oduzmi dvi lude trice i to je već 12 razlike, ali svejedno, prepreprelako primljenih 40 koševa protiv jedne ekipe kakva je Svjetlost se ne bi smjelo dopustiti. Sigurno da su Žuti bili svjesni da imaju rezerve, ali jednostavno ne izgleda lipo kad vidiš da ti je ekipa igra nezainteresirano. E sad bi kao trebao napisati nešto u stilu „Ne znam što im je Čizmić rekao na poluvremenu, ali upalilo je…“ ili „Jezikova juha trenera Čizmića…“, a baš neću. Momci su jednostavno skužili da triba malo stisnit jer ne igraju protiv reprezentacije lokalnog zidića i to su učinili pa razlika sve više raste iako opet po modelu „ne možemo primit koliko možemo zabit“. Batina nošen svojim osnovnoškolcima Solinjanima koji su ga pod tjednom ugostili u njihovoj školi trči ka na baterije, Gordon dili asiste, Grgurević piše skok za skokom u napadu, Shannon pogađa dvi trice, Vrkića ima na sve strane… sve to omogućuje da već sredinom 3. četvrtine palicu organizacije do kraja utakmice dobije Šarac, a Žuti s 21 razlike zaključuju tri kvarta utakmice.
Priliku tad dobivaju i pampersi, Babić i Najev, a na parket izlazi petorka Šarac-Babić-Najev-Vrkić –Delaš i baš košem Babića kreće serija koja donosi najvećih večeras +28. Ipak, 5-6 minuta kreativnog posta iskorištava Svjetlost serijom 16-0 u kojoj su glavne prste imali Delić i Norac. Krizu prekida Šarac tricom, a priču zaključuje Najev koji pogađa za okruglih 100 koševa Žutih večeras uz pljesak potpore malobrojne publike u Spaladium Areni.
Vrkić – motor, metronom večerašnjih Žutih, nije startao, ali kad je ušao više nije izlazio. Pokazuje veliki osjećaj za igru i širinu sposobnosti zbog čega radi neke stvari puno bolje od igrača zaduženih za to, npr. asisti
Delaš – neću lagat pa ću reći kako sam očekivao veliku njegovu partiju, onako rasnu, raznovrsnu, kad ono… Nekako jalovo, naivno, kruto, ali pohvala za mirnu ruku s linije slobodnih bacanja.. Ka da su mu misli bile ko zna, prve koševe iz igre je zabio debelo u zadnjoj četvrtini. Kako je „kolega“ do mene rekao, bolje bi bilo da je otiša u kino. Možda se zaljubija
Johnson – man of the match, čovjek koji je prvi povukao. Sjajna napadačka predstava, 19 poena za manje od toliko minuta uz malu potrošnju baluna, a sve je to izgledalo nekako sigurno, svaki šut se čula samo mrežica, nadam se da neće razočarat. Iman materijala za raspravu na temu Još jedan stranac, ali…
Shannon – čoviče, daj molin te dodaj balun!
Gordon – ma da je zakuca ono, ocjena bi bila bar za 2 crtice viša. Odradio svoje, podijelio što je imao, zabio što je trebao, još jedan dan u uredu…
Šarac – i Saša, kako ga je Očašić prekrstio, je konačno dočekao malo veću minutažu zbog čega mi je jako drago. Nije se nešto previše iskazao u organizatorskim sposobnostima, ali nije ni srljao, sve je to izgledalo nekako sigurno. Racionalno je distribuirao balune u napadu, tražeći slobodnog igrača, nije davao balun prvom do sebe. Čuo sam da je netko pred kraj rekao kako je „isti Ukić, drži balun 20 sekundi, a zuji samo livo-desno, ništa ne čini, ekipa ima ispalit s takvim“. Moram priznat kako je i meni slična misao prostrujila glavom, ali s druge strane, da se išao pokazivati pa izgorio, komentari bi bili „ma sinko šta ti radiš ovdi, aj ća“.
Batina – on je uz Vrkića naš najmotoričniji igrač, al majke mi, ja njega jedva primjećujen na terenu, nevidljiv, da nema par onih njegovih karakterističnih mačjih skokova, nebi ni zna da igra. Batina ka Batina, potrošena uredna doza energije, fini učinak za dobru minutažu
Grgurević – u pauzama između četvrtina i na poluvremenu na velikom semaforu vrte se snimke finala eurokupova, prvenstva i domaćih kupova, i prikazuju osvajanje kupa 1997. i evo Grge, pogađa tricu, skače od sriće i pomislim „Pa zar je već prošlo 12 godina…“. Po meni najzahvaliniji tip igrača u bilokojoj ekipi, neumorna radilica, već 4-5 utakmicu u nizu koketira s double-doubleom
Babić – postigao svoje prve seniorske koševe za Split, jedino šteta šta su ga ponile mladost i želja pa je iša zakucat onu kontru – samo da je učinija fintu polaganja pa vratija balun iza leđa siguraču koji je natrčava, dobija bi ovacije publike, iša bi doma ka najsritnije dite u Splitu. Sritno!
Najev – imao tu čast da dođe do svoje prve seniorske stotke. Ne znan zašto, al prva asocijacija na njega mi je Makedonija pa ga stalno zovem Naumoski, nadam se da će se Žutima postić slične uspjehe. Sritno!
Od ekipe Svjetlosti jednostavno moram istaknuti Delića, našeg Splićanina, koji ove sezone proživljava najljepše vrijeme svoje karijere, a koji je bio dio generacije koja je 2003. osvojila titulu prvaka Hrvatske, ali završio kao i mnogi bez prave prilike, a danas našim centrima održava lekcije iz igre u reketu uz šut 11/12 i drži titulu vice MVP-a domaćeg prvenstva. Kako bi ga dobro bilo opet vidit u žutom dresu, možda već na jesen…
I za kraj za sve ljubitelje Žutih, sutra u Nedjeljom u 2 gostuje Božo Maljković. Pogledajte, imat će barba Božo šta pametno za reć."
O stranici
Ovo je stranica posvećena najboljoj europskoj košarkaškoj momčadi svih vremena - KK Splitu, kao i selekciji ŽKK Splita. Da postoji bog košarke, uvjeren sam da bi nosio žuti dres...BROJ POSJETA:
FORUM STRANICE
Dizajn stranice by Igma-dizajn (www.igma-dizajn.com)
Sve prijedloge, članke, kritike i fotografije bez imalo ustručavanja šaljite na:
fenix_jugoplastika@yahoo.com
Svaka pomoć je dobrodošla
KK i ŽKK Split danas
KK SPLIT:
ŽKK SPLIT:
IDUĆA UTAKMICA
IDUĆA UTAKMICA:Zagreb Crobenz - Split CO, 7.4.2009., 18.00 (naravno da je u isto vrijeme kad i faks mi!)
VITRINE KLUBA:
PRVACI EUROPE:
1989., 1990., 1991.
OSVAJAČI KUPA RADIVOJA KORAĆA
1976., 1977.
Prvaci Jugoslavije:
1971., 1977., 1988., 1989., 1990., 1991.
Prvaci Hrvatske:
2003.
Pobjednici Kupa Jugoslavije:
1972., 1974., 1977., 1990., 1991.
Pobjednici Kupa Krešimira Ćosića:
1992., 1993., 1994., 1997., 2004.
HIMNA JUGOPLASTIKE:
Uvijek smo ponos
svog Splita grada,
bore se zato
srca nam mlada.
Košarke momci
njemu su dika,
kad se sa Gripa zaori:
Ju-go-plasti-ka, u napad samo,
Ju-go-plasti-ka krenimo snažno.
Tko nam na put može stati još
sve protivnike zabijemo pod koš!?
Ju-go-plasti-ka, pobijedit treba,
Ju-go-plasti-ka, baš sve od reda.
Pa i ako dan nam bude loš,
mi svakom ćemo napuniti koš!
Ozbiljno uvijek
na putu slave
sportskoga duha,
i borbe prave,
bit ćemo svakom radosna slika
kad se sa Gripa zaori:
Ju-go-plasti-ka, u napad samo,
Ju-go-plasti-ka krenimo snažno.
Tko nam na put može stati još
sve protivnike zabijemo pod koš!?
Ju-go-plasti-ka, pobijedit treba,
Ju-go-plasti-ka, baš sve od reda.
Pa i ako dan nam bude loš,
mi svakom ćemo napuniti koš!
Posjetite na webu:
Službena stranica KK Splita
kosarka.hr - vodeći košarkaški medij na ovim prostorima
Najbolji blog o NBA-u i košarci općenito by Muraya
Zvone - kadet Splita
HALL OF FAME
BRANKO RADOVIĆ - Otac splitske košarke ostavio je neizbrisiv trag u povijesti splitskog prvaka. U Žutima je bio i igrač i trener, neko vrijeme i oboje. Žute je vodio na putu od treće do prve lige i tako ih porinuo ususret zvjezdanoj sudbini. Kao trener on je osvojio naše prvo Prvenstvo Jugoslavije, a on nas je i doveo u naše prvo finale Kupa prvaka koje smo izgubili od Ignisa 70:69. Stvorio je naš prvi dream team u kojem su bili braća Tvrdić, Šolman, Manović, Skansi i ekipa. Ostat će zapamćen i kao čovjek koji je u Prvenstvo Jugoslavije uveo zakucavanja, kao prvi strijelac Europskog prvenstva 1959. i kao jedan od najvećih dubrovačkih sportaša ikada.
BOŽIDAR MALJKOVIĆ - Trenerski um zaslužan za 2 naslova prvaka Europe. Malo je reći da je dostojno na klupi naslijedio svoje prethodnike Ćosića i Slavnića. Veliki Božo je i dan danas veliki prijatelj Žutih, i najdraži gost na Gripama
TONI KUKOČ - Živuća legenda. Mit. Božanstvo. Najveći koji je ikada stao nogom na parket Gripa. U NBA su ga zvali "Konobar" - Asistencije dolaze na pladnju. Konobar od ove sezone više ne poslužuje - Kuki je otišao u mirovinu kao jedan od skorih kandidata za Hall of fame u Springfieldu.
DINO RAĐA - Čovjek ravan Kukiju, jedan od najvećih boraca koje je košarka ikad vidjela. Sada predsjednik žutih
VELIMIR PERASOVIĆ - Jedan od najvećih u Jugoplastici. Čovjek koji danas ravna Tau Ceramicom i u zemlji čiji je najbolji strijelac bio nekoliko puta pokazuje mladom naraštaju kako se igralo u zlatno doba košarke.Poznati radnik i borac, ulazio je u igru samo za jednu namjenu:egzekucija protivničke ekipe
PETAR SKANSI - Kao centar žutih donosio nam je brojna veselja, a kao trener još i više.Pod njegovom paskom reprezentacija je osvojila nezaboravno srebro u Barceloni '92, a žuti su svrgnuli Cibonu i prvi put postali prvaci Hrvatske 2003.
RATO TVRDIĆ - Veliki Rato je u ranije doba priskrbio sebi mjesto među legendama kao jedan od najboljih hrvatskih bekova ikada. Cijelu svoju karijeru dao je Žutima, i ostao zapamćen kao najveći kapetan Jugoplastike ikada.
g.DAMIR ŠOLMAN - Zagrebačko dijete koje je u žutima odigralo ulogu Bernarda Vukasa.15-ak godina koje je podario Splitu su ostale nezaboravljene, kao i njegova reputacija gentlemana. Čovjek odluke, njemu su pripadali šutevi koji su odlučivali utakmice. Njegov pogodak u zadnjoj sekundi koji je donio naslov prvaka 1977. danas je košarkaška legenda
ŽELJKO JERKOV - Najtrofejniji igrač u povijesti žutih. Ključni centar sedamdesetih godina. Sada u upravi kluba i poglavarstvu Grada.
TATJANA ZOKOVIĆ - Opće prihvaćeno najbolja igračica Splita ikada, svojedobno među najboljima na kugli zemaljskoj. Tanja je dugo igrala za žute i proslavila naš dres u doba kad je splitska muška košarka još bila u povojima
ŽAN TABAK - Uz Kukija još jedan vlasnik NBA prstena. S Houstonom je došao do titule, bio je u finalu s Indianom, a nastupao i za Toronto te Boston. Sve ovo pak pada u vodu pred njegovim najvećim uspjehom, jer zlato Jugoplastike se najviše sjaji!
Bit će njih još, čim nađem slike!
