subota, 18.04.2009.

Blijedilo u Zadru

U utakmici koju što prije želim zaboraviti, Žuti su poraženi od domaćih Zadrana nakon jako slabe i negledljive igre. Razočaranje koje sam osjećao gledajući pokušaje igranja s naše strane zatomio bi tek čisti osjećaj zavisti prema Zadru ne zato što imaju dragulje poput Prostrana, nego zato jer ih uvijek uspiju razviti u igrače. Promatrajuć našu bekovsku liniju (koja je kao deblji dio našeg rostera), nisam mogao ne osjetiti simpatiju prema momku kad je izvozao Shannona u reketu.
A upravo na Shannona & co. i treba sasuti paljbu. Organizacija igre nula bodova - od prve minute se vidjelo da naši ne znaju što bi s loptom. U utakmicu smo ušli potpuno nepripremljeni, a to je zamjerka koja ide na dušu treneru. Pimplanje s balunom i šutiranje u svakoj prilici nije bilo strano tokom utakmice ni Eddieju ni Lucasu, a što se tiče asistencija, izuzev onih u kontrama i dva-tri baluna na centre nisam vidio ništa. Igrali su bezidejno, igrali su 1 na 5. Za razliku od Tarikovog kviza slične tematike, s tim principom se iz Zadra ne vraća punog takujina već punih mrežica. Na našoj strani.

Igra u obrani je posebna priča - Žuti su naime u košarku uveli pojam ofsajd zamke, ili je barem tako djelovalo isuviše često. Još jedna u nizu kritika koju moram uputiti meni iskreno dragoj ličnosti Tea Čizmića, kojeg ponavljam iznimnu cijenim kao osobu i kao Jugoplastičara, i znam da je dobio najgori mogući posao na startu, ali ovaj večerašnji minus je dobrim dijelom i njegov. Nismo očekivali pobjedu Žutih u Zadru, ali igra je jako slaba, i s obzirom na pokazano, bojim se kako će izgledati rasplet utrke za NLB ligu. Akcija nije uopće bilo, ekipa je neuigrana, što se posebice vidjelo na relaciji Shannon - Grgurević, u više navrata. Imao sam dojam da je Zadar igrao protiv dva razdvojena kluba, KK Split Bekovi i KK Split Centri, kako u obrani, tako i u napadu. Veliki minus u rubriku "Komunikacija i razumijevanje". Isto tako nisam stekao dojam da su igrači znali gdje im je mjesto i što trebaju raditi - isuviše često su stali kao ukopani pokriveni sa svih strana, u takvoj situaciji čovjek još ne može niti optužit playa za soliranje. U ekipi treba postojat sustav - ne mogu se događat stvari kao što je ulazak Johnsona u igru praćen sa početkom izvođenja leđne tehnike 6 metara od koša i šutem iz okreta u Perićevu facu na istoj udaljenosti. Pa čovječe, 3 tetovaže i znojnik te ne čine NBA zvijezdom, one dobre stvari koje je napravio zahvaljujući svojim dobrim atletskim predispozicijama padaju u sjenu pred potpunom neselektivnošću u šutu. U KK Splitu se ne upućuje šut kad si u poziciji, nego kad imaš balun u rukama - a to je zaraza koja se širi. Isto tako treba više poradit na Delaševom kretanju bez lopte. I Mario Delaš mora dobit odgovornost u ruke.

Rezultat još i nije loš, ali igra je nikakva. Kako se blago rečeno i nisam baš nagledao Žutih u zadnje vrijeme, nadam se da je ovo bio samo eksces. Vjerujem da nismo realizirali puni potencijal, ali ako taj potencijal zapravo leži u gustoći zraka koji se opire Shannonovom šutu preko ruke krilnog centra, bojim se za prva tri mjesta u domaćem prvenstvu.


AJMO ŽUTI ! ! ! ! !