utorak, 31.03.2009.

Kamapanja Splićanki se nastavlja

ŽKK SPLIT - ŽKK RHEA IMOTSKI 91 - 78 (26-16,26-27,15-21,24-14)

STRIJELCI: ŠUSTIĆ, BUZOV 14, BOGDANOVIĆ, PAŽANIN 22, MALADA, GILJANOVIĆ 5, PERIŠA 3, ZOVKO, PARUNOV 14, ŠKARA 19,
DOMLJANOVIĆ 12, PALADIN 2.

Boran kaže: "Ovo je definitivno bila utakmica koje sam se najviše pribojavao zbog stanja na treninzima u toku tjedna gdje je od nominalno prvih 8 igračica jedino Domljanović bila u redovnom trenažom procesu, dok su se ostalih 7 zbog ozljeda,bolesti i učenja tek kompletirale večer prije utakmice, kad smo prvi put i mogli probati taktiku i igru 5 na 5. Upravo zbog neredovitog treniranja većina igračica nema snage za odigrati više od 10 minuta u komadu, u pravom ritmu kakvog ja želim pa nam se događaju veliki padovi u igri i prisiljen sam puno rotirati da bi imali svježinu u završnici susreta. Početak utakmice je bio vrlo dobar, tražio sam agresivnu obranu čovjek na čovjeka, a Giljanović je počela u petorci sa zadatkom vršenja stalnog pritiska na protivničkog playa, što je dobro odradila i ubrzo smo počeli stvarati razliku. Buzov je povukla nekoliko odličnih kontranapada, otvorio nam se vanjski šut i dohvatili smo dvoznamenkastu prednost, potpuno otupivši protivnikovu igru u napadu. No,vidjelo se kako kopnimo fizički u drugoj četvrtini, Imotski je zaigrao sa 5 malih i uhvatio ravnotežu u igri. U drugom poluvremenu ih sa nekoliko izgubljenih lopti i promašenih zicera vraćamo potpuno u igru, i tek u zadnjih par minuta odličnim rješenjima Pažanin u napadu dolazimo do ipak zadovoljavajuće koš-razlike i vrijedne pobjede.Generalno gledano, igra je bila loša i 2 boda su ono šta se pamti i za šta smo se izborili, jer ekipa Imotskog je odigrala skoro na svome maksimumu, a mi imamo ogromne rezerve prvenstveno u postotku šuta za 2(od čega većinom ziceri!) koji je bio mizeran sa 29-60, i slobodnim bacanjima 15-27.Takodjer očekujem veći doprinos od Šustić, Zovko i Periše koje su pokošene ozljedama i bolešću sve skupa zabile 3poena (sve Periša),a inače su među našim glavnim strijelcima!
Sad nam slijede dvije utakmice u Zagrebu idući vikend, u subotu Montmontaža i nedjelju Dubrava,gdje moramo pokazati puno bolju igru želimo li do bodova i 1.lige!"


Kako kaže Boran, dva boda se pamte. Pravo pitanje glasi kakvi smo u odnosu prema plasirane klubove iz A2 lige Sjever, a na to pitanje odgovor stiže već ovaj vikend. Spajanje utakmica jest ekonomično, pitanje je jedino koliko će zamor ostaviti traga na našim uzdanicama.

AJMO ŽUTE!!!

utorak, 24.03.2009.

Žuti startali porazom

(Ovaj tjedan sam zakopan u laboratoriju pa nažalost nisam uspio pobjeći na utakmicu. Ovaj put stoga ne mogu pisat što sam vidio...)

Dobro su se držali Žuti pod Tornjem, no ne dovoljno dobro. Moramo priznat da je prvo kolo protiv Cibone najgori način za započeti prvenstvo, ali što je tu je. Još jedan u nizu "tako blizu, a tako daleko" poraza. Žuti su kolo vodili dobar dio utakmice, na krilima centarske linije većinom (Grga i Stipan su ostvarili poprilično dobar učinak u tom dijelu utakmice, nažalost do kraja smo između ostaloga zaostali u fizičkoj igri za cigonom), ali za primanje 31 poena u zadnjih deset minuta utakmice nema isprike. Ne znam što je Peras rekao Trohi u poluvremenu, al ono što su on i Anderson napravili vrišti već i iz statistike, za Trohinih 5 trica znate bolje i od mene, ali ističem Andersenovih 13 poena, 13 skokova i 7 asista. Ofucano je izvlačit se uvijek na kartu budžeta, ali ljudi moji, to je nešto što nas prati otkad smo prestali bit Jugoplastika odnosno POP 84. Za Andersona mi nemamo love i amen. Gledajuć odokativno, od Žutih su slab odnosno nikakav učinak imali Štemberger i mladićki trio Vrkić, Batina i Delaš kojeg je Čizmić nakon niza promašaja bio prisiljen povući na klupu nakon 5 minuta igre u kojima je promašio dvije dvice, jednu tricu i dva slobodna bacanja. Mario, je da si gurnut u vatru, al činjenica je da si u ovom klubu u ovoj situaciji prisiljen malo brže odrastati. To je kletva svih mladih nada ovdje, ali c'est la vie...

Cibona - Split 90:71
25:23, 22:22, 12:10, 31:16.
Cibona: Wright 5, Kus 5, Princ 4, Rozić 13, Andersen 13, Homan 6, Longin, Prkačin 9, Troha 17, Andrić 2, Calloway 16, Zubčić
Split: Batina 3, Grgurević 14, Stipanović 14, Shannon 13, Gordon 10, Štemberger 3, Johnson 11, Vrkić 3, Delaš, Šarac



Za kraj, ponovno otvaram mogućnost komentiranja na blogu. Ponašajte se pristojno, molim vas


AJMO ŽUTI ! ! ! ! ! ! !

ponedjeljak, 16.03.2009.

Kraj jedne epizode za nas

Došli smo do finiša još jedne regionalne etape. Na kraju tog puta, moramo priznati da je ovo bila najburnija dosada, s mnogo oscilacija, pozitivnih i negativnih šokova. Počelo je neuobičajeno optimistično, počelo je fantastično, nešto najbolje što nam se dogodilo još od onog dobrog starta Ukića i ekipe, da bi se sve rasulo Piksijevom ostavkom na mjesto trenera te Brunovim i Grantovim podbačajima. Šteta što su sivilo i monotonija koje su nam dobro poznate iz proteklih sezona zavladali nakon one eksplozivnog starta Žutih s početka sezone. Sad se opet okrećemo Prvenstvu Hrvatske i očekujemo da će bar to spasiti sezonu: ovaj put je međutim konkurencija daleko jača nego lani. Jesmo li tome dorasli?

Što nosimo iz NLB lige? Još jednom se ispostavilo da nam je regionalna tek poligon za pogreške, za sve grijehe i propuste koji se mogu napraviti pred PH. Da je nema, možda bi naša realnost bila i ispadanje ispod trećeg mjesta u domaćoj ligi, ovako uvijek sve stignemo na vrijeme ispraviti. Među pozitivnim stvarima koje nosimo u naslijeđe su Delaš, Vrkić, Flash Gordon, Grga i još par igrača tipa Batina koji su pokazali napredak u odnosu na lani. Cigosi i Zadar su osjetno snažniji od nas, a i Zagreb pokazuje znakove buđenja iz zimskog sna. Pred nama je još jako dug put da spasimo sezonu,

Možemo se samo zapitati koliko je puta Čizmić rekao: "Što je meni ovo trebalo..." Čovjek se hrabro, da kažem viteški, primio užarene klupe, mislim da objektivno rezultatski nije ni razočarao ni oduševio, učinio je koliko se dalo učiniti. Ruku na srce, mladom treneru treba sve samo ne KK Split na prvi dan posla, a Čizma se nosi s time dosta dobro. Nadajmo se da ima kojeg asa u rukavu za PH, treba nam svaki komadić lanjske magije kojeg možemo skupiti...

nedjelja, 08.03.2009.

Žute prve u drugoj ligi Jug!

Boran kaže: Evo zadnje kolo naše nam lige Jug je odigrano, bilo je napeto jer je sve bilo otvoreno, mi igrali u Imotskom a Salona u Rijeci,a svi smo imali šanse za ispast ili uć medju dva mjesta koja vode u kvalifikacije. Salona je izgubila,tako da i mi i Imotski idemo dalje. Kvalifikacije počinju 28.03., iz regije Sjever su ušli Montmontaža i Dubrava, igra se svak sa svakim doma i vani. Evo i izvještaja sa tekme:

RHEA IMOTSKI - ŽKK SPLIT 57-67 (25-15,12-11,9-24,11-17)

Strijelci: ŠUSTIĆ 5, BUZOV 14, PAŽANIN 14, BOGDANOVIĆ, GILJANOVIĆ, PERIŠA 2, KARDUM, PARUNOV 2, ZOVKO 15,PALADIN, DOMLJANOVIĆ 9, ŠKARA 6.

Komentar:U utakmici koja je izravno odlučivala o pobjedniku A-2 lige Jug odigrali smo dva potpuno suprotna poluvremena. Sam početak utakmice nisam još nikad doživio na košarkaškim parketima, naime u prvom napadu ekipa Imotskog nam je 5(!) puta pokušavala dati koš i skočila nam je 5 puta zaredom u napadu dok su naše igračice to kao kipovi promatrale! A upravo smo skok na sastanku prije utakmice posebno isticali kao element kojim moramo dominirati i dobiti utakmicu!Nevjerovatno, potpuna blokada uma i tijela, očito su neke igračice bile impresionirane važnošću utakmice i skoro popunjenom dvoranom sa pravim domaćinskim ambijentom. No,sa time-outima i promjenom obrane smo nekako do poluvremena uspjeli uspostaviti ravnotežu i zaostajali smo 11 razlike. Sastanak izmedju poluvremena nek ostane medju nama, al poslije toga smo jednostavno počeli igrati onako kako možemo i moramo i idućih 20 min smo dobili sa 21 razlike i na tom dijelu utakmice curama svaka čast. Kako nas je skautirala kompletna uprava Montmontaže, mislim da su imali prilike vidjeti najgore i najbolje od nas pa ni sami ne znaju šta da očekuju, ha-ha, bar nešto korisno imamo iz onakvog početka utakmice. Ovom smo pobjedom ispunili u potpunosti naš cilj o osvajanju 1.mjesta u ligi, i ostavili Imotski na 2 pobjede razmaka od nas,Salonu također na 2, i preostaje nam da se što bolje spremimo za kvalifikacije. I za kraj sam ostavio najljepše, VELIKO HVALA roditeljima i rodbini igračica što su zdušno navijali u Imotskom i uvelike pridonijeli da se igračice oslobode grča i pobijede,bez njih bi to puno teže išlo.



Hvala Boranu, čestitamo Žutama na sjajnom rezultatu i prolazu dalje na vodećoj poziciji. Korak bliže smo povratku u prvu ligu, idemo se vratiti gdje nam je mjesto!

nedjelja, 01.03.2009.

Dobrodošli u Spaladium Arenu!

N.M. kao i obično samo za vas:

"Kako mi pjehe do doli treba 15-ak minuta, računao sam da će uputiti se u 6 i po bit sasvim dovoljno. Kad ono… „Ma jel večeras igraju Jugoplastika-Barcelona?“ – s osmjehom sam pitao čovjeka koji je stajao na kraju 60-70 metara dugog reda za – blagajnu! 70 metara i 500 ljudi kasnije, sa bliskom spoznajom o tome kako se osjeća srdela, doša sam do tiketa na blagajni koja se tek naknadno otvorila 5 minuta nakon početka utakmice jer je netko genijalno shvatio da red na dotad otvorenoj blagajni na kojoj radi samo dvoje ljudi ide toliko sporo da će ljudi taman stić ući na iduću utakmicu protiv Heliosa. Veliki minus za organizaciju. Ali bilo mi je drago što je promocija Žutih bila koliko-toliko dovoljna da zainteresira ljude za košarku.

Nažalost, tek po ulasku sam shvatio da je to bila iluzija. Iako sam parket s novim koševima izgleda premoderno i predobro, fino popunjene velike teleskopske tribine su izgledale tek kao otužna kap u moru Spaladium Arene, na tribinama iza koševa se smjestilo možda 7 ljudi sve skupa, a priče o zatvaranju gornjeg kata zavjesom pokazale su se netočne tako da je onomatopeja bila škripa patika na parketu, Čizmićeve i Vukoičićeve upute igračima ili recimo razgovor Štembergera i Grgurevića. Podržavam napredak i stremljenje ka boljem, ali to nije ovdi slučaj. U nove dvorane se ide kad klub ima navijačko tijelo od minimum 6-7 tisuća ljudi koji će dolazit i protiv Cibone i protiv 5 bunara, a budimo realni, Split CO to nema i taj poglavarsko-globalspectrumsko-klupski dogovor će ostaviti sve ljude sa samo jednom rečenicom - nije to to.

No, da se okrenem samoj utakmici. Kako sam zbog gužve propustio skoro cijelu prvu četvrtinu, semafor na kojem je svijetlilo 26-11 dao mi je naslutiti da sam propustio pravo gaženje. Nažalost, otad pa do kraja utakmice, Žuti nisu tijekom niti jednog perioda dominirali na način da bi pobjegli na neku nedostižnu razliku. Naprotiv, Bosna je prvo grickala prednost, da bi u drugi dio uši u pripetavanje do kraja. Rovovska bitka, puna obrambenih grešaka i brzo prodanih napada – to su bile odlike igre koja je zbog toga bila vrlo neatraktivna. Jedini Žuti koji je bio Žuti je bio Grgurević koji se lavovski borio i zabijao ispod koša, kupio otpatke, a stigao dati i briljantnu asistenciju za Stipanovića. Na kraju poluvremena zamalo smo dobili novi materijal za HRT-ove pauze između poluvremena – uz uzdah publike, Gordonov pokušaj s centra sa zvukom sirene je od table završio na obruču, a poluvrijeme na temperaturi od +8 za Žute.

Drugo poluvrijeme ove izrazito teško gledljive utakmice donijelo je samo 8 poena Žutih u 10 minuta nastavka. Žuti su sami sebe ubili katastrofalnom obranom koja je ličila na menzu posli predavanja. Ulazio je i šetao i radio tko god i što god i kako god je htio, curilo je na sve strane, pokrivanje i zatvaranje su bile nepoznati pojmovi, a kad je Bosna uspostavila iole discipliniraniju igru, izgledalo je kao da ima igrača viška. Iz reketa smo primili poena za 3 utakmice, na svako udvajanje u reketu Bosna je imala rješenje koje je uglavnom izgledalo na neko utrči iz drugog plana i potom dobije loptu na čisto polaganje ili zakucavanje. Sve to nije utjecalo da Čizmić išta bitnije promijeni stil igre, čak niti pozove time-out, a fond izrotiranih igrača je i dalje ostao samo 7 i to ne računajući Batinine ništavne 3 minute.

Ulazak Vrkića nakon gotovo 25-minutnog zagrijavanja – a skoro i pregrijavanja – popraćen je ovacijama publike, a Zoki je letio terenom željan igre, što je i dokazao zakucavanjem na Gordonov asist. No šteta što u tih 8 minuta na parketu nije više učinio da dokaže Čizmiću da zaslužuje mjesto i minute na parketu. Iz tog perioda spominjem i sjajnu Shannonovu (da, Shannonovu – valjda je čovjek naučio nešto od svih tih primljenih banana) blokadu koja je onemogućila kontru i malo trgla publiku.

Do kraja Stipanović nje mogao pogoditi tablu, a kamoli koš pa je stvari u svoje ruke uzeo Gordon svojim prodorima i asistima uz pomoć dobrog, ali ne i starog Grge i doveo Split na prag pobjede. No, kako ga je doveo tako ga je odveo, turnoverom iz kojeg smo primili tricu, tako da se sve svelo na zadnjih 18 sekundi i Bosnin posjed pri rezultatu 69-68. Vjerojatno vodeći se logikom „Bolje vrabac u ruci“, Ćizmić je odlučio braniti se (a mislim da nismo ni bili u bonusu), no i taj mu je vrabac mogao lako odlepršati iz ruke kad je lopta nevjerojatno po tko zna koji put stigla do nečuvanog igrača Bosne na 3-4 metra od koša. Da je Zimić imao malo više hrabrosti, zakucao bi i loptu i cijelu konstrukciju i Čizmićev genijalni plan u parket, ovako je išao na šut od table, promašio i donio slavlje Splitu u novoj dvorani. I zato ti, Zimiću, hvala…

Zvuk sirene je označio 9. pobjedu Žutih s kojom ostaju na 10. mjestu s istim omjerom kao i neusporedivo skuplji euroligaš Union Olimpija. Ako je kome kakva utjeha…

Prvo ime Žutih je Grgurević koji je na svojim leđima iznio većinu ove pobjede. Njegovi skokovi su omogućili puno drugih napada, a centarska igra donijela novu napadačku dimenziju Žutih što Stipanović i večeras vrlo loši Delaš nisu prikazali. Grga je prava stvar koja je trebala ovoj ekipi, ali ne zavaravajmo se, nema pobjeda bez ekipne igre, jer Grga nije tip koji sam rješava utakmice nego igrač koji ekipnu igru diže na još viši nivo nadopunjavajući one elemente koji fale – skok, dobra obrana, otpadak. E tu je najjači.

Uz njega, drugo ime je ujedno i najkonstantniji Žuti u zadnje 4 utakmice. Iako zna zajunit pa šutnit 3-4 šuta koja objektivno ne bi trebao, Gordon pokazuje da ima ono nešto u odnosu na cijelu plejadu američkih bekova koju su prodefilirali kroz Split. Baš se vidi da razumije košarku, ima viziju, ima potez, ali ono što mi se najviše sviđa – ima smisao za razigrati ekipu.

Pitanje je koliko će se i ovakva posjećenost održati budući da je i ovako dobar dio ljudi došao samo zato da se pokažu jer je to „otvaranje dvorane“, ali za buduće utakmice najbolji magnet za publiku bi bili sami – Žuti. Jer imalo jača ekipa od Bosne, dobiva ovaj Split glatko 10 razlike. Zato treba učiniti neke bitne promjene u vođenju utakmice, ispraviti greške koje se učestalo ponavljaju, koristiti veći broj igrača i imat povjerenje u njih da u PH, u kojem nam neće bit nimalo, doguramo do Final Foura. Sretno Žuti."

Žute drže prvu poziciju

Split-Otočac 89-85 (20-23,28-16,21-23,20-23)
Strijelci: ŠUSTIĆ 13, BUZOV 10, PAŽANIN 11, BOGDANOVIĆ, GILJANOVIĆ, PERIŠA 12, PARUNOV 15, MALADA, ZOVKO 11, PALADIN 5, DOMLJANOVIĆ 12, ŠKARA.
Boran kaže: Iako smo znali da ekipa Otočca igra 40 minuta zonu i da nam u napadu prijeti opasnost od samo dvije igračice, dojam je da smo u utakmici ušli sa parolom "lako ćemo" uz svo moje inzistiranje upravo na poštenom pristupu igri! Naime,uz svo uvažavanje protivničke ekipe, u ovoj smo utakmici mogli samo "sami sebe pobijediti" i to nam je zamalo uspjelo. Neke igračice nikako da shvate ciljeve i ambicije ovog kluba, i da u sportu nema biranja utakmica i treninga, nego da se svaka obaveza treba maksimalno odraditi. Iako smo rezultatski cijelo drugo poluvrijeme bili na relativno sigurnih 10-tak razlike, bezbrojnim pogreškama nikako nismo uspjeli prelomiti susret i otići na 20-tak koševa prednosti. O našoj lošoj igri najbolje govori čak 19 (!) izgubljenih lopti, teniskim rječnikom "neforsiranih pogrešaka" kad ničim izazvani dajemo loptu protivniku u ruke!!! Uf, nadam se da će me slijedeća pobjeda koštati manje živaca jer nas čeka još puno posla u Imotskom iduće kolo i da će igračicama doći do glave da bez truda nema ni pravih rezultata.