Došli smo do finiša još jedne regionalne etape. Na kraju tog puta, moramo priznati da je ovo bila najburnija dosada, s mnogo oscilacija, pozitivnih i negativnih šokova. Počelo je neuobičajeno optimistično, počelo je fantastično, nešto najbolje što nam se dogodilo još od onog dobrog starta Ukića i ekipe, da bi se sve rasulo Piksijevom ostavkom na mjesto trenera te Brunovim i Grantovim podbačajima. Šteta što su sivilo i monotonija koje su nam dobro poznate iz proteklih sezona zavladali nakon one eksplozivnog starta Žutih s početka sezone. Sad se opet okrećemo Prvenstvu Hrvatske i očekujemo da će bar to spasiti sezonu: ovaj put je međutim konkurencija daleko jača nego lani. Jesmo li tome dorasli?
Što nosimo iz NLB lige? Još jednom se ispostavilo da nam je regionalna tek poligon za pogreške, za sve grijehe i propuste koji se mogu napraviti pred PH. Da je nema, možda bi naša realnost bila i ispadanje ispod trećeg mjesta u domaćoj ligi, ovako uvijek sve stignemo na vrijeme ispraviti. Među pozitivnim stvarima koje nosimo u naslijeđe su Delaš, Vrkić, Flash Gordon, Grga i još par igrača tipa Batina koji su pokazali napredak u odnosu na lani. Cigosi i Zadar su osjetno snažniji od nas, a i Zagreb pokazuje znakove buđenja iz zimskog sna. Pred nama je još jako dug put da spasimo sezonu,
Možemo se samo zapitati koliko je puta Čizmić rekao: "Što je meni ovo trebalo..." Čovjek se hrabro, da kažem viteški, primio užarene klupe, mislim da objektivno rezultatski nije ni razočarao ni oduševio, učinio je koliko se dalo učiniti. Ruku na srce, mladom treneru treba sve samo ne KK Split na prvi dan posla, a Čizma se nosi s time dosta dobro. Nadajmo se da ima kojeg asa u rukavu za PH, treba nam svaki komadić lanjske magije kojeg možemo skupiti...
Post je objavljen 16.03.2009. u 21:16 sati.