subota, 31.01.2009.

POBJEDA NAD VOJVOĐANIMA!

Pesimizam na Gripama danas je malo ublažen. Žuti su trijumfirali nad Vojvođanima rezultatom 94:90 u šuterski nadahnutoj partiji Jednookog Jacka i u izvrsnom debiju Lucasa Jamona. Krenimo redom

Počelo je u znaku žute boje, ali ubijte me ako sam ikad vidio da ekipa koja ovoliko slabo skače kao Žuti večeras na kraju dobije utakmicu. U prvi mah sam pomislio da je riječ o krivoj statistici, ali Ladu Kuzmanić predugo znam da bih pouzdanost statistike dovodio u pitanje - splitski skok 11+6 prošao je lišo protiv vojvođanskog 21+12!! Srpski sastav je dakle više lopti imao u napadu nego mi u obrani, i kao da je to malo, za dvicu su tukli 73%. Žuti su iskoristili činjenicu da su vojvođani prosuli 17 lopti, da nismo primili 90 komada, još bih to pripisao lavovskoj obrani, ali ovako... jednostavno sam zbunjen.

Kao i uvijek, pretjerujem sa statistikom, ali što ću kad nisam bio na poprištu. Činjenica je i da je našem vodstvu tokom utakmice kumovalo mnogo posloženih kockica, ponajprije u napadu. Okosnice Splitovog sastava večeras su dobro odigrale, i to je na kraju bilo dovoljno. Počevši od Štembergera u svom klasičnom solidnom izdanju, do naglo probuđenog Delaša večeras sa 12 poena, do Stipana koji se šuterski također makao s mrtve točke, iako se od njega očekivala malo žešća skok igra, sve do fantastičnog Shannona koji nije znao za promašaj i Lucasa Gordona, novog imena u našoj ekipi. Čizmić ga je najavio kao odličnog igrača u obrani, a ovaj mu se odužio s čak 5 osvojenih lopti i jednako dobrom igrom na drugom kraju parketa. Upravo je on zabio pobjedničke poene, dodajmo tome 3 asista i pozdravimo veliko bekovsko pojačanje! Izgleda da smo pokrpali još jednu rupu, bravo stručni stožer.

Čestitke Čizmiću na pobjedi, jest da je na iglene uši, ali brate 2 boda na tablici više nakon toliko dugo vremena zvuče ne dobro nego svemirski.

AJMO ŽUTI (i Hrvatska protiv Francuza)!!!!

Žute i nakon pauze nastavljaju s pobjedama

Dakle, ŽKK Split-Šibenik Jolly 2 89-66 (22-17,20-8,20-15,27-26)

Stijelci ŽKK Split: Šustić 16 (4 trice), Buzov 10, Pažanin 2, Bogdanović, Giljanović 3 (1trica), Zovko 19 (3trice), Malada, Periša 9 (1trica), Kardum 12, Škara 16 (2trice), Domljanović 2.

Boranov komentar: Kako nam je ovo praktički prva utakmica nakon zimske pauze u prvenstvu,može se reći da smo je iskoristili više kao trening za ono što nam slijedi. Zadnja 2 tjedna smo imali velikih problema sa radom na treninzima zbog bolesti igračica, pa su samo pet juniorki iz punog treninga došle na ovu utakmicu. No,njih sam najmanje koristio zbog sutrašnje utakmice juniorske lige u Zadru, gdje moraju igrati 40min. Na otvaranju se vidjelo da je to seniorkama prva utakmica nakon mjesec i pol dana, pa je trebalo vremena da pohvataju konce igre, naročito u obrani gdje su počele mlako i nedovoljno agresivno. Napadački je to bilo solidno u šuterskom dijelu, pogodili smo 11 trica, ali je neuigranost vidljiva u kretanju i protoku lopte. Nadam se da ćemo se napokon kompletirati na treninzima, da sa bar 10 igračica možemo raditi na tome. Sve u svemu,ovo je bila dobro došla priprema za iduće gostovanje kod Vodica,a zatim i za veliki derbi protiv lidera prvenstva Salone.


Boran dodaje i da se ekipa Voštarnice nije pojavila na utakmici u Splitu prošli tjedan, te je dosuđena pobjeda Splićanki 20:0.

srijeda, 21.01.2009.

Zvezda ostvarila svoj cilj

N.M. je još jednom sastavio pregled utakmice:

U utakmici dva posve dijametralno suprotna poluvremena, malo je falilo da Žuti na fino popunjenim Gripama skinu skalp vodećoj ekipi NLB Lige. Ovako, Zvezda ipak odlazi punog plijena, a malo je falilo da ne bude tako…

Nakon demoliranja u Železniku i općenito tmurne atmosfere koja se, kako mi se čini, navukla nad Gripe upravo od tučnjave Marshalla i Štembergera, u razgovoru s prijateljem složio sam se kako bi bio zadovoljan i s porazom, ali da odigramo muški u obrani i pametno u napadu, pa ako su bolji, stisnut ćemo ruku i to je to. I zaista, prvih 5-6 minuta je stvarno izgledalo neloše: pokretljivi napad, dobra obrana, još je i Andrija pogodio oba slobodna pa iako smo i bili u zaostatku od 4,5 koševa, dobro smo stajali na parketu. Pohvalio bih Vrkića koji se dosta trudio i probijao protiv Zvezdinih masaša, vukao igru Žutih i u tom periodu bio naš najbolji igrač na parketu. Nažalost, dobra uvertira se rasplinula kao suhi led na sobnoj temperaturi jer ubrzo obrana pada, mini-presing Zvezde tjera Žute u paniku pa u svom stilu gube par baluna, a i ne realiziraju dva solidno izrađena zicera što Zvezda kažnjava s 3 otvorene trice i tako umjesto -2, na semaforu svijetli ružnih -12, a na kraju četvrtine i obeshrabrujućih 10-26.

U nastavku Žuti nikako nemaju lijeka za iznimno rastrčane i precizne Beograđane, a u napadu nevjerojatno sebični Shannon ljubomorno čuva balun i vodi svoj privatni show koji u pravilu završava zabijanjem u protivničke centre. Stipanović se također muči s vođenjem baluna i pogađanjem zicera, češće je na podu nego u zraku. U jednom trenutku sredinom 2. četvrtine na semaforu stoji sibirskih -23, tj. 16-39 i lagao bih kad bi rekao da nisam počeo tražiti razloge da odem ća. U nadi da će kao protiv Budućnosti trgnuti Žute iz hibernacije, Čizmić uvodi Poljaka, no na moju veliku radost Feniks stiže u obliku mladog Šarca koji ulazi umjesto Shannona koji je dotad bar 3-4 puta imao bliski susret s reklamama iza koša bezglavo se sjurivši u reket. Šarac agresivno napada Zvezdinog playa i drži ga dobra 2-3 metra od žute trice, zatim ga u tranziciji tjera na grešku i krade balun, s par sjajnih dodavanja dobro razvlači Zvezdinu obranu što dovodi Žute u povoljnije situacije za poentiranje, a malo kasnije i pogađa tricu iz kuta. Začetnik je i prve poštene akcije s glavom i repom i par brzih dodavanja u kojoj čak 4 igrača Žutih dodirnula balun, koju bilježim tek u 18. minuti. Split do kraja poluvremena radi seriju od 9-0 pa se i publika budi, dvoranom se ori 'Ajmo Žuti'. Buđenje publike pri -14 dovoljno govori o tome koliko su Žuti u početku zapravo bili loši. A moglo je biti i manje jer je Šarac promašio tricu iz kuta, a Štemberger pred kraj četvrtine povukao i kontru 2 na 1 koju je vrlo loše odlučio riješiti i zbog toga popio blokadu, a iz otpatka i Shannon doživljava istu sudbinu, no srećom ridikuloznu situaciju u kojoj smo u jednom napadu primili dvi blokade donekle popravljamo dobrom obranom na Zvezdin zadnji napad. Na poluvremenu 25-39, da se tako izrazim, košarkaška verzija utakmice Reggina-Cagliari.

S mislima kako bi bolje bilo da Pampersi iz škole košarke, koji su zaigrali na poluvremenu, ostanu na terenu protiv Zvezde, premjestio sam se na standardnu lokaciju na tribinama. Kako bi Ćiro rekao, ne utvaram si, no kao da se nešto „premjestilo“ i u glavama žutih ratnika jer su upravo takvi i izašli iz svlačionice pa smo u drugom poluvremenu gledali dva skroz suprotna lica ovih dvaju ekipa. U stilu Kafkinog „Preobražaja“, Žuti se iz plahih ovčica transformiraju u bijesne pse koji jedva čekaju da ih se pusti s lanca. Takva agresivnost valjda uzrokuje manjak koncentracije pa se dosta promašuje, i to na obje strane. Raspucanoj Zvezdi iz prvog dijela tad skroz staje šut, ali Žuti nikako ne uspijevaju značajnije smanjiti zaostatak, što mi se stalno motalo po glavi kao potencijalni bumerang koji nam se u najgorem trenutku može vratiti. Za to je zaslužan i do boli sebični Shannon koji je u čistoj kontri 2 na 1 kojom bi proključala ionako dotad kipuća publika, čekao do zadnjeg (čitaj: najgoreg) trenutka da doda balun na polaganje i, naravno, onda ga izgubio. Čovjek očito gaji posebne osjećaje prema toj narančastoj napuhanoj koži. Par napada kasnije, Split se uspijeva konsolidirati u napadu i nešto zabiti, a žuta obrana se vidljivo digla za klasu i ostavila Zvezdu 4 napada bez koša od čega su dvaput Vlaić i Batina krali lopte. Tad na scenu stupa novi Feniks – Delaš – koji tricom i dvicom diže publiku na noge za -4 i tjera Zvezdu na timeout. Usred tog žutog naleta, Čizmić vuče jedan od svojih glupljih poteza kojeg je isto skupio od Piksija: u periodu kad je Šarac tek 5-6 minuta u igri i jedan od boljih na parketu i taman se sprema povesti još jedan napad preko splitske polovice, Čizmić zove Shannona da se pripremi na izmjenu i na taj način radi psihološki pritisak na Šarca koji, vrlo simptomatično, gubi loptu, i nakon Zvezdinog koša sjeda na klupu.
Spomenimo i da je Očašić vrlo lako mogao Splitu priuštiti tehničku zbog pokušaja ometanja Zvezdinog igrača pri izvođenju slobodnog bacanja. Zadnju minutu 3. četvrtine Split pokušava s brzom i agilnom petorkom bez centra Shannon-Vrkić-Batina-Štemberger-Vlaić s kojom se još jednom uspješno brani, a plan bi i uspio potpuno da Delaš nije nes(p)retno izvadio Štembergerovu tricu iz koša nakon što je lopta nakon plesa po obruču već praktički ušla. Sudac je prvo priznao tricu pa je nastao trenutak neodlučnosti pa je zatim, uz veliko negodovanje publike, trica ipak poništena od strane drugog suca uz obrazloženje svome kolegi da je žuti igrač bio taj koji je izbio loptu, što je stvarno i bio slučaj. Nisam upoznat s pravilima do te mjere, mada mislim da je sudačka odluka bila ispravna pa vas pozivam da iznesete svoje mišljenje ako znate više. U svakom slučaju, šteta, mogli smo doći na -5, ovako 46-54 na ulasku u zadnjih 10 minuta.

Zadnju četvrtinu Čizmić neprestano rotira, ali prijeko potrebni Vrkić nekako stalno ispada češće na klupi nego u igri, a Štemberger s par bisera udaljava Žute od maksimalnog približavanja – prvo nakon skoka u napadu nerezonski šutira u 5. sekundi napada bez ikoga pod košem, a zatim u dva navrata utrčava u aut i baca balun u ruke Zvezdašima. S druge strane, pogađa jednu neizrađenu tricu pa Žuti uz tek drugu pošteno izrađenu akciju koju su odigrali u 33. minuti rade 5-0 i tjeraju vodu do ušiju Zvezdinim igračima. A ako je tad ušla do ušiju, nakon Delaševe trice za 54-57 na nešto manje od 4 minute do kraja, voda je došla i do vrha kose. Publika je u ekstazi, Žuti su u manje od 20 minuta prošli put do pakla i nazad, a s tribina se ori „Hoćemo pobjedu!“ jer konačno i ljudi shvaćaju da u konopcima imaju vodeću ekipu lige! No Zvezda ne pada tako lako i uzvraća tricama na što odgovara i Split košem i dodatnim bacanjem Stipanovića pa onda i tricom Štembergera, te na kraju i s dva Delaševa bacanja. S 25 sekundi do kraja situacija je sljedeća: Split gubi 62-65 i ima napad. Dakle, ima puni napad nakon čega Zvezdi ne preostaje vremena za ikakvu suvislu organizaciju.

Plan A: dugi napad s izrađenom tricom u zadnjim sekundama za sigurne produžetke, ili ako šansa za tricu dođe i ranije, moguća kombinacija s donjim planom, ali ne nužno

Plan B: brza, ali po mogućnosti izrađena trica, pa brzi faul i u najgorem slučaju Žuti imaju tricu (ili možda i dvicu) za pobjedu


Zbog više stvari koje se trebaju poklopiti, odnosno manje stvari koje mogu poći ukrivo – recimo pogoditi 2 trice, koje nas ionako nisu išle, u zadnjih 25 sekundi – i zbog toga što nismo u velikim problemima s osobnima, bio sam puno skloniji opciji A. No to što je Shannon učinio je bio totalni mentalni harakiri. Pimplao je balun 10-ak sekundi, niti pokušao dodati i onda se 12 sekundi (?!) do kraja, čuvan dvojicom igrača, digao na posve neizrađenu tricu koja je završila na obruču i potom u zagrljaju Zvezdinog Amerikanca koji iz slobodnih postavlja konačni rezultat…

Kad ovako ostaneš bez bodova, stvarno ne znaš što je gore: izgubiti ovako, par koševa u pravoj muškoj borbenoj utakmici, kad prvu ekipu lige imaš serviranu na pjatu i znaš da si bio tako blizu, a opet tako daleko ili da te protivnik zgazi s -30 pa da svi pričaju o katastrofi. Ono u čemu svakako treba tražiti uzrok poraza je loša realizacija otvorenih šuteva, Shannonova solo igra 1 na 5 iz prvoga dijela i 4 izgubljena napada zaredom te vrlo loša obrana u prvom dijelu. Konstatno se kasnilo rotaciji što je bila posljedica manjka trčanja, a skokovi postaju generalni problem. Iako nas protivnici ne nadskaču u tolikoj mjeri, skoče onda kad najviše treba. Nakon šuta u napadu maksimalno jedan žuti dres je uokolo/pod košem, a u obrani nema međusobnog pomaganja i građenja. Bez obzira na partence, Split nema igrača koji bi uredno kupio lopte, kakav je lani bio Ivanov. S druge strane, ono što svakako veseli su mladići – Šarac i Delaš – i općenito cijelo drugo poluvrijeme Žutih, s posebnim naglaskom na sjajnu obranu kojom su lagano grickali razliku. Nadam se da je ova utakmica naznaka nekih boljih vremena jer da svaku utakmicu do kraja odigramo barem obrambeno kao drugo poluvrijeme, nitko neće moći reći da je protiv Žutih lako došao do pobjede. Čak se i Piksi – koji je, uzgred budi rečeno, otišao s mjesta trenera zbog nedostatka para, pa onda ostao na poziciji sportskog direktora istog tog kluba koji nema para – na kraju smješkao. Je li kome što sumnjivo? Naravno da ne.

K & K:

Štemberger – nedovoljno dobra partija, barem za njegove standarde, u trenucima kad smo bili skroz blizu preokreta ponudio je ruku spasa Zvezdi s dvije naivno izgubljene lopte. Super u obrani, ali nerealno za očekivati da baš svaki put on povede ekipu, fali još netko uz njega

Vrkić – a taj netko nadam se da je ovaj momak. Vrlo dobar na početku, borio se, vodio igru, pokušavao, probijao kao i Shannon, s jednom velikom razlikom, a to je da su njegovi proboji ličili na nešto. Ne mogu prežaliti to što je ostao samo na onoj jednoj trici iz prve minute, a imao je bar još 3-4 čista šuta

Shannon – iz prve ruke upoznao i najsitnije natpise na reklamama iza koša. Uporno želi biti vođa ove ekipe, pokazuje veliku energiju i želju, ali opet je prezentira na totalno krivi način. Ne možeš imati metar i pokušaj i zabijati se među tornjeve i sebe i suigrače dovoditi u bezizlazne situacije i tražiti faul ili voditi kontru 2 na 1 i ne dodati, a kao trebao bi biti „trener na parketu“. S pravom zamijenjen i sjajno odmijenjen, Čizmić ga je maksimalno još jednom trebao vratiti na parket

Batina – pod hitno treba rekalibriranje nišanskih sprava! Kad njega krene šut, past će snig. Podsjeća me na Jamaria Moona iz Raptorsa, akrobat u tijelu dvojke ili trice, ma taj će doći do koša, provući se kroz iglene uši, samo mu fali realizacija. Nipošto ga ne želim uspoređivat s Bojkom jer uopće ne forsira tricu, ali otvorene bi pod hitno morao početi pogađati. Od svih Žutih samo on svojom vižljastoću može kapitalizirati kontre u slalomu kroz 2-3 Zvezdaša koji trče u obranu. Veliki energetski doprinos obrani

Poljak – premalo da bi išta napravio, nije se stigao ni ozbiljnije zagrijati na parketu. A trebao nam je da u određenim trenucima zatvori reket i skupi koji skok.

Stipanović – kad Stipanović gađa slobodna 4/6, a Žuti ne pobijede, e onda je to pravi grijeh. Trudio se, mučio pod košem, bilo ga je svukuda, a najviše na podu, ali neki njegovi pokušaji su bili smiješni. Pogodio ono što je morao i poprilično se dobro nosio s Zvezdinim grdosijama sa samo 4 osobne

Šarac – pravo otkriće! Agresivan, borben, lucidan, željan igre, s njim na parketu su Žuti pošteno nagrizli Zvezdinu prednost. Greške pripisujem kroničnom manjku utakmica, a ako mu nakon današnje partije Čizmić ne da minutažu, nek se spakira i ode ća

Vlaić – dijeli dijagnozu sa Šarcem po pitanju sigurnosti na parketu. Tako je to kad si doveden kao pojačanje, a onda ne igraš pola sezone i moraš se dokazivat protiv Zvezde. Bolji u obrani nego u napadu, nadam se da neće i dalje stagnirati

Delaš – najlošiji pa skoro najbolji. Ziheraški pristup u prvome dijelu, dodavao loptu prvom slobodnom. Što mu bi da je izbio onu Štembergerovu tricu, nikad nećemo saznati, no u zadnjoj četvrtini je negdje našao par kila hrabrosti te s nekoliko hrabrih probijanja i dvije trice i košem od table i vraća Žute u život i diže publiku na noge. Pohvale za mirnu ruku s linije slobodnih u napetoj završnici

FORUM STRANICE

subota, 17.01.2009.

Desetkovani Split demoliran u Železniku

FMP je razvalio Split rezultatom 86:59. Suludo je bilo išta očekivati od Žutih nakon svih događaja u zadnje vrijeme, od raskida ugovora s Grantom, Bruna koji visi u zraku i Batinine ozljede, no ovaj rezultat unosi nemir u naše glave i to s pravom. Od košarkaške bajke s početka sezone nije ostalo ništa, sav optimizam je pretvoren u prah, a na Gripama traje depresija koja nije viđena već dugo vremena. Ovaj rezultat je odraz kaosa i besperspektive koji su nas snašli - financijski i organizacijski kolaps nas je osudio na životarenje do početka Hrvatske lige, i na nadu da će se dotle izmisliti dva kvalitetna strana pojačanja. Krpanja, krpanja, stalno krpanja, prošla sezona je jedina koja je prošla bez njih...

Žuti su poklekli jako brzo. FMP je bio fizički daleko nadmoćan, s 12 skokova u napadu. Srpski sastav je igrao nevjerojatno razigrano, dok su Žuti patili od sindroma masovno gubljenih lopti udruženih s jako lošim šutem. Utakmica je bila riješena od samog početka, ostatak je bio zanimljiv samo da vidimo kakav će biti učinak Šarca, Vlaića i ekipe. Nažalost, eto i tu razočaranja, Delaš, Vlaić i Babić nisu pokazali apsolutno ništa, Šarac je imao po dva skoka i asista i ništa više za 17 minuta, Shannon je tragično šutirao, Poljak je ubacio 8 poena, ali u skoku je bio jako slab, dok je naš junak Andrija još uvijek van svoje prave forme. Vrkić je jedina dobra vijest za nas, 20 poena uz šest uhvaćenih lopti služi mu na čast, a ni Siniša nije bio loš. Da je bar Delaš dobro odigrao, pa bi nam se još i navukao osmijeh na lice, ovako... Na njemu je da dokaže da nije razvikan i da nije ispod razine 20 njegovih vršnjaka iz srpske lige.

Što nam preostaje nego čekati Godota. I apelirati na Andriju, našeg Kapetana s velikim K, da pokuša upravo on, kao prije 2 sezone kad je stigao u slično mračnoj situaciji, biti faktor koji će promijeniti smjer. Andrija, znamo da nema Rudeža da s njim tučeš prsima nakon pobjede, ali ti si u ovim trenutcima jedina nada. Pokreni glave i srca Žutih, ostalo ionako nije u našoj moći.

AJMO ŽUTI ! ! ! ! !

nedjelja, 11.01.2009.

Poraz od Budućnosti

N.M. donosi osvrt na jučerašnju utakmicu. Momak ima daleko oštrije pero od moga, pa pogledajte njegovu kritiku:

Crni oblaci još uvijek borave na Gripama, u najlošijoj ovosezonskoj predstavi, u rapsodiji antikošarke, tek nešto bolja podgorička Budućnost je odnijela bodove iz Splita.

Nisam se pošteno ni smjestio na svoje standardno mjesto, a Split je već imao 5 izgubljenih baluna i u zaostatku 0-7 i bija u totalnom knock-downu. Te prve minute žutih je obilježila nevjerojatna nervoza i dekoncentracija, ka da trener kasni 15 minuti na trening pa se oni tu malo zezaju dok on ne dođe. Uz povike s tribina da im netko stavi skuvat kavu, nemoćno sam gledao kako Shannon kao najveći glamac baca u 3 napada 3 baluna u aut (aj jedan ću mu priznat da je stvarno bila dobra ideja za asist na Batinu). Ili kako mu suparnik pri običnom prijenosu lopte na polovicu Budućnosti krade balun i lagano polaže. Ili kako se požrtvovno baca na jedan ničiji balun iako u radijusu od bar 5 metara nije bilo suparničkog igrača (pozitivno), ali onda ničim izazvan baca balun kao da je vrući krumpir prvom igraču - dakle, ne žutom dresu - do sebe (totalni promašaj). Ako neko zna bolju riječ od “katastrofa”, nek mi javi, rado ću je ovdi stavit. Moram izdvojiti i tragikomičnu situaciju gdje je barba sucu tribalo barem jedno 5-6 sekundi da svira aut u situaciji kad je Shannon - dok je stajao u autu - skočio i vratio u teren balun koji je padao u aut. Bezbroj baluna bačenih u bunar, totalna dekoncentracija tako da su se baluni u serijama gubili i s jedne i sa druge strane, obrana ka ementaler, u napadu, što bi rekle kolege s OBN-a, nismo mogli ni kupiti koš, totalno dezorijentirano, i za kraj, vrlo simbolično, zakucavanje za 10-24. U nevjerici san okrete glavu tražeći na pitanje jel ovo sve šala i kad će stvarno počet prava utakmica. Najgore otvaranje utakmice… ikad…

Druga četvrtina je bila jedini period ove katastrofalne utakmice u kojoj je Split bio bolji (nipošto reći „nadigrao“) od Budućnosti. Na parketu našla petorka koja je nešto pokrenila – zapravo, napravljene su jedine dvije izmjene (!) koje je Split radio tijekom cijele utakmice. Poljak je donio snagu i rudarsku borbu i podigao atmosferu u dvorani, a Vrkić pokretljivost, probojnost i dinamičnost. I tad Poljo radi play of the day, uz ovacije tribina preko puno ruku zakucava uz dodatno bacanje, diže publiku na noge, a valjda se i čovjek bar na tren osjetio 10 godina mlađi! Iako je obrana još uvijek Mažuranićevo šetalište, spomenuta petorka u sastavu Shannon – Štemberger – Vrkić – Delaš – Poljak uspijeva nešto i zabiti, a malo kasnije i stisnuti obranu. Tribine skandiraju „Poljo, Poljo“, Budućnost dugo ne poentira, a i ostalo bi tako da su Kikanoviću, koji je imao puni pansion u žutom reketu, svirane 3 sekunde, Split radi nekakvu serijicu i uspijeva doći do -6 na poluvremenu. Po dotad prikazanoj igri, rezultat u sferi znanstvene fantastike.

I taman kad sam negdje u daljini namirisao par molekula preokreta, zasvirala je ona stvar od Jinxa „Srušilo se sveee…“. I stvarno je tako bilo – nije se znalo tko pije, a tko plaća, tko će prije napraviti neku glupost - žuti su izgledali kao grupa amatera koje je neko pokupio s prvog terena. Shannon je izluđivao svojim pokušajima asistencija sa sekundu-dvije do isteka napada i nevjerojatno sebičnim i posve nesuvislim vođenjem baluna, često pod pritiskom vrlo agresivnog Otaševića koji je “namirisao krv” i namjerno se potrošio s 5 osobnih, ali i dobro uneredio žutog playa. Napadački skok protivnika nas je uništavao jer su igrači Budućnosti su dolazili do nevjerojatno i nedopustivo laganih skokova u napadu iako okruženi sa čak 3-4 splitska igrača - nitko nije gradi prostor za skok, nitko se čak ni ne odljepljuje od parketa NA skok, totalni kolaps komunikacije! S druge strane, otvoreni (namjerno ne kažem „izrađeni“) šutevi nisu pogođeni, Stipanović tu i tamo glumi playa, a baluni se nevjerojatno naivno gube šakom i kapom. Sreća da je slična “bolest” zahvatila i igrače Budućnosti pa se u zadnji period ušlo sa „samo“ -5, tj. Splitovih mizernih 49 koševa za 30 minuta igre. Još jednom ponavljam, srljanje kakvo se ne vidi ni u školi košarke, potpuna dezorijentiranost i bezglavost, run 'n' gun košarka bez ikakve logike i smisla.

Tih istih -5 je stajalo na semaforu i dobre 4 minute zadnje četvrtini što je samo bio dokaz da ova noćna mora još nije završila, tim više što se “altruistična” politika žutih nastavila do kraja. Načini na koji su žuti sve uspjeli izgubit posjed su postajali sve maštovitiji, ali i naivniji, samo sam čekao kad će jedna doletit i do mene. Shannon nikome ne daje balun i igra 1 na 5 i posljedično prima takvu bananu da je i mene zabolilo, a skokove i dalje užasno loše brane, tako da je krajnji podjednaki omjer skokova zapravo pravo čudo. U jednom takvom refulu bezglave košarke, Čizmić je tko zna čime izazvan, u vrlo cool maniri demonstrativno skinuo sako, pokazavši svima svoju lipu ljubičastu kravatu. Šteta što umjesto toga nije pokazao malo više košarkaškog znanja da Poljaka, koji je igrao utakmicu sezone, vrati u igru, a ne ga iz samo njemu znanih razloga, čitavo drugo poluvrijeme ostavio na klupi. “Čuva ga za produžetke“, kako je netko do mene duhovito primijetio.

Gledatelji su se međusobno pogledavali ne vjerujući da gledaju takav… takav… show, a ja sam gledao piše li mi na karti da je to karta za košarkašku utakmicu ili za cirkus Moire Orfei. Unatoč svemu tome, Split tada s 4 koša (što je zapravo bio pravi podvig) stiže do -1, ali to je bilo sve, Budućnost kao i na početku radi seriju od 0-10 i s par minuta do kraja lomi utakmicu na svoju stranu pa na prvom idućem time-outu gledatelji veselo odlaze s ove antikošarkaške predstave. Konačnih 64-75 spominjem čisto da se zna koliko je ostalo…

Valjda svaka sezona mora imat jednu ovakvu utakmicu, lani je to bila Zvezda, evo sad Budućnost. Najlošija utakmica koju sam u životu gledao, a rekao i ozbiljan kandidat za najgoru utakmicu ikad. Nemojte me shvatiti krivo, stvarno ne pretjerujem, pišem dojam s kojim su valjda svi gledatelji izašli iz dvorane. Bilo je toliko loše da je na trenutke bilo smiješno, tu se igrao neki sport za kojeg neki ljudi misle da bi mogao bit košarka, ali nisu sigurni. Trebalo je nad Gripe dignit šator i stavit natpis „Cirkus“ i za to naplaćivati karte. Nadam se da će se i Čizmić barem ispričati, kao što je to lani napravio Piksi.

Najlošija utakmica sezone zaslužuje malo žešće ribanje, pa ne mogu ne dokanuti se i slijedećeg problema. Pobijediti nekog sa 7 igrača je uvijek podvig i za to postići ili moraš imat šuterski dan kakav se nikad više neće ponovit ili svaki od tih 7 svaki mora bit „za poželit“, a i onda ćeš se mučiti. Split takvih 7 sigurno nema, nije imao ni lani kad su bili bar 50% jači. Ali što vrijedi išta reći kad Čizmiću ni na kraj pameti nije staviti Vlaića, Šarca ili Radića! Iz sezone u sezonu se ponavlja ista greška, dovodimo kao pojačanja, mlade perspektivne igrače, ubacujemo nove juniore u stroj, da bi oni na kraju sjedili na klupi i jedva čekali da dođe neka kup utakmica ili A1 Liga da se mogu molit Bogu da dobiju koju minutu. Shannon igra katastrofalno, samo šta ne obuče dres Budućnosti, k tome diše na škrge, ali nema šanse da bi Šarac dobio 5-10 minuta. S druge strane, Čizmić može lako reći „Jednostavno nije dovoljno dobar i to je to“. I to je posve dobar razlog! Ali čekajte, pa taj isti stručni stožer ga je i doveo da igra! Ako Šarac „odgovara“ za svoje igračke nedostatke tako da sjedi na klupi, tko će odgovarati za te kadrovske greške? Upropaštavamo svoje igrače, a na kraju uzdižemo ruke prema nebu govoreći kako su zamjene nedovoljno dobre i za poraz krivimo klupu koja nije ni pomirisala parketa. Košarka je specifičan sport u kojem se zaista ne možeš sakriti i čim netko nije dobar to se vidi, zato se i roster pažljivo slaže da igrači imaju odgovarajuće zamjene. Kod Splita mi se čini da je slučaj da se igrači kupuju mahnito, čisto da se kupuje, a na kraju svi – gle čuda – domaći igrači završe na klupi brojeći dane najtrulije sezone svoje karijere. Ako netko nije dovoljno dobar, zašto ga mučiti, zašto mu plaćati stan, spizu u Babilona, auto, režije i još sto stvari, a momak ne igra? Zašto ne naći rješenje od kojeg će obje strane profitirati? Igrač samo treba jednu stvar, a to je da igra. Pošaljite ga na posudbu, dajte ga u Trogira, Alkara, nek momak igra, a klub će se rasteretit od uzaludnih plaćanja, sve drugo je čisto mučenje. Splitovi mladići su svi redom prvaci u svojim uzrastima, osvajaju međunarodne turnire, svi redom su perspektivni, a kad dođu u seniore, svi u pravilu propadaju jednu sezonu na klupi, a onda završe u Alkara, Trogira, Borika, Mislava i sl. Nikako se ne mogu pomirit za činjenicom kako to – eto – jedna Budućnost može igrati sve sa svojim mladim momcima od 21-22-23 godine, kako zadnja Vojvodina može lagano dobit Zadra, kako FMP svako malo proda nekog svog igrača u Euroligu, kako Hemofarm igra sve sa svojim 20-godišnjacima, a mi se mučimo sa strancima, plaćama, kašnjenjima plaća, lošom igrom, slabim domaćim igračima i još nebrojeno puno vezanih problema. Jel istočno od Hrvatske drugačija hrana ili zrak ili su oni svi možda vanzemaljci? Zato mala rotacija nikako ne može i ne smije biti isprika, to je puno dublji problem od kojeg se svaki režim na Gripama ograđuje govoreći da je to dugoročan problem kojeg oni ne mogu riješiti.

Da se vratim još na utakmicu: smislene akcije su se mogle izbrojit na jednom prstu jedne ruke, slobodna bacanja opet problem, izgubljenih baluna je bilo dovoljno za izvoz, skokovi su se tražili povećalom, obrana je samo u jednom kratkom periodu izgledala dobro – ukratko, žuti su zakazali u svim, ali baš svim elementima košarke. Na kraju će i rezultat zavarati jer da je s druge strane bila imalo kvalitetnija ekipa, Split bi se zaledio na više -20 i svi bi govorili o katastrofi, nazadovanju u odnosu na lani, preispitivali Čizmićevu kompetentnost i još sto stvari. Zato bolje sad pričati o katastrofi – kad rezultatski toliko i nije, iako igrom svakako – sad analizirati, sad tražiti uzroke, sad ih ispravljati jer će drugi put biti – prekasno. Budućnost je zasluženo pobijedila, iako nije pokazala ništa više osim discipline što je svejedno bilo dovoljno da i takva, loša Budućnost je opet bude par svjetlosnih godina bolja od Splita koji je bio užasan, neprepoznatljiv, amaterski katastrofalan. Da su žuti kojim čudom večeras pobijedili, ekipa Budućnosti je mogla komotno napravit kolektivni harakiri.


Ko i kako:

Shannon – stara narodna kaže „J… playa koji zabija, a njegova ekipa gubi“. Statistika često zna zamazat oči, a ovo je taj slučaj. Po meni daleko najlošiji igrač utakmice, bez obzira na brojeve. Zašto? Prvo, broj koševa je čisto sramotno pumpanje statistike, zabijanje koševa kad semafor odbrojava zadnje sekunde utakmice, kad svi stoje i samo čekaju kraj i ne jurišaju na suparnički koš se može objasniti samo time da želi mu danas-sutra može pisati da je protiv Budućnosti dao 21 koš. Drugo, svaki „njegov“ osvojeni balun je bio plod nešto žešće ekipne obrane, kad bi netko već izbio balun, a Shannon ga samo pokupio. I treće, zapisao sam mu 6 izgubljenih baluna, od toga 3 u prvih 5 minuta (!) i to u maniri nekakvog školarca nakon čega nam je Budućnost svaki put lagano dala koš i odlepršala na nikad dostignuto vodstvo. To je uvelike odredilo tok utakmice i atmosferu u ekipi, drugim riječima – dodalo još malo nervoze na ionako prenervozne žute. Velika želja, ali manifestirana na potpuno krivi način. Istina, pogodio je neke šuteve i imao par dobrih poteza, ali koliko to zaista vrijedi. Umjesto da šutne, traži nekakve asistencije na isteku vremena, odigrava kombinacije za koje dobar play mora predvidit da će biti osuđene na propast, dovodi suigrače u teške pozicije. Igra 1 na 5, nikome ne daje balun, solira, forsira, iznimno sebičan, I još jedna velika Čizmićeva greška, ostavština Piksijeve ere – play koji je 58 minuta na parketu. Naravno da onda diše na respirator jer mu je pola utakmice za vratom Otašević koji mu ne da disat, naravno da onda nema snage za bolju obranu, kontru…


Vrkić – ovog nebrušenog dragulja je nažalost uhvatio sindrom „što-se-dogodi-kad-igrač-koji-je-dobivao-5-6-minuta-odjednom-mora-igrati-35-minuta". I velika je nepravda što je on ni kriv ni dužan za takvu situaciju već Piksijeva politika s početka sezone. Večeras je unio živosti u ekipu, bio jedan od boljih, bolje reći, igrač koji je najmanje griješio. Kao i Mario, ima straha kojeg polako ali sigurno lomi, fali mu onog samopouzdanja kakvo je ima u Šibeniku i nadam se da će ga vratit jer Split i Hrvatska trebaju takvog igrača

Štemberger – uz njegov standardno sjajan doprinos agresivnosti, trke i probijanja, falili su njegovi poeni, šut ga nije išao, ali s druge strane, nerealno je za očekivati da svaku utakmicu sipa trice i zabije 20+

Murrio – solidno izdanje u odnosu na prijašnje partije, još uvijek mi pari plašljiv, ali stvarno bih volio da ovo bude naznaka njegovih boljih partija ubuduće. Sretno Murrio!

Batina – agresivan, pun želje i motiva, ali dozlaboga neprecizan, neće ga šut pa ga neće, a ovako kratka rotacija jednostavno ne trpi promašene otvorene šuteve ako se želi doći do pobjede

Stipanović – braveheart Andrija izgleda totalno van forme, po Splitu se svašta priča koji su uzroci toga, pa ako neko zna išta točnije neka napiše, nipošto ne želim pisat neke rekla-kazala poluinformacije. Iako je imao i par dobrih poteza ovu partiju, ipak je previše izgledao izgubljen i van utakmice, a kad bi se uvatija igrat playa i probijat reket i dilit balune na tricu, to nikako nije izgledalo dobro, svako vođenje baluna bi strepija da ga ne izgubi. Mislim da se s njim nešto događa i volio bih da se čovjeku pomogne jer Andrija je naš kapetan, a kad nema kapetana, nema ni prave ekipe

Poljak – Zaslužan za potez dana, ako se zbog ičeg isplatilo doći večeras na Gripe, to je bilo zbog onog zakucavanja! Najboljih ovosezonskih 7 minuta! E sad se logično pitanje postavlja „Zašto samo 7 minuta ako je bilo najboljih?“ Ne znam zašto ga, da parafraziram, Čizmić nije volio, ali ne vratiti igrača koji je digao atmosferu koja podiže igrače, koji je bio dio petorke koja je prepolovila minus... stvarno ne znam… Od njega se ni ne mogu očekivati čuda jer bez obzira na sve treninge, 2 godine pauze i života bez sportske discipline ostavlja velikog traga i teško se reaktiviraju stare košarkaške vještine. Zato se slažem se da Poljo nije igrač za 20-25 minuta nego igrač koji je će u svoja 3-4 uzlaska na parket napraviti što se od njega očekuje, zatvoriti reket, skupiti koji skok, izgurati protivničke centre na obje strane terena, ali ovakvog Poljaka ne vratiti na parket je stvarno bio veliki grijeh

Ostatak klupe je sjajno prosjedio cijelu utakmicu na klupi, kako samo fenomenalno sjede, da ja mogu sjediti na klupi, volio bih da izgledam kao oni…

ponedjeljak, 05.01.2009.

VAŽNO!

Ovako će ići modus operandi odsad na blogu: na radost velikog dijela čitatelja koji još nisu prežalili davno ugašeni forum KK Splita (iz kojeg je u biti i potekao ovaj blog), osovio sam na noge forum ovog bloga. Prednosti ovog sustava u odnosu na dosadašnje komentiranje su mnoge, uključujući:
1) Bolju kvalitetu rasprava koje sad mogu biti svrstavane po topicima
2) Korisnici mogu međusobno komunicirati putem sustava slanja poruka!
3) Više nema slučajeva da nastaju zabune kad se više korisnika potpisuje na isti način
4) Blog postaje urednije mjesto jer se zatvaraju vrata za dvije-tri budale koje nagrđuju jedino online mjesto sastanka za prave navijače kluba
5) Rasprave o ostalim temama, iz košarke ili van košarke, u posebnim topicima za to

Znam da će mnogi dočekati ovo s neodobravanjem, ali s obzirom na neke stvari u zadnje vrijeme, prisiljen sam na ovaj korak. Cilj mi je odvesti blog na jednu višu razinu, a nadam se da je ovo prvi korak. Jest da je dosadašnje komentiranje jednostavnije i fleksibilnije, ali vjerujem da ćete se brzo naviknuti jer prednosti foruma su velike. Dakle, bez straha, nije to ništa komplicirano, slijedite ovaj link i registrirajte se.

FORUM STRANICE


AJMO ŽUTI ! ! ! !

subota, 03.01.2009.

Post je završio

Nakon duge i teške bolesti Žuti su došli do pobjede i prekinuli crni niz od šest poraza zaredom. Iako su putovali u Zagreb sa samo deset igrača, iako je ekipa uzdrmana slučajem Brun i sve češćim govorkanjima i o zahvali Grantu, danas su se složili i porazili Zagreb 65:78. Utakmica je dugo visila u egalu, da bi Žuti stvar riješili pred kraj utakmice maestralnim završetkom Štembergerove simfonije. Siniša je naime podsjetio večeras na onaj Ayusov učinak protiv cigosa, zabivši 7 od 11 trica, sve skupa 31 poen. Fantastična partija našeg donedavno suspendiranog igrača koji se na parket vratio poput razjarene zvijeri - tu nije kraj dobrim vijestima za nas, jer dobar meč je pružio i kapetan Stipan sa 11 poena i devet skokova. Delaš se trgnuo iz zimskog sna sa dvije osmice, u rubrikama "poeni" i "skokovi". No, što se tiče pozitive, ona tu negdje završava, jer od Poljaka nažalost opet ništa danas, izgubili smo sve skupa čak 17 baluna, a Zagreb je osvojio 4, što dovoljno govori o koncentraciji/sporazumijevanju. Ruku na srce, ova razina igre vjerojatno i jest dovoljna samo za Zagreba s obzirom na lakoću s kojom su se gubili baluni, a i na činjenicu da teže utakmice ne može jedan igrač dobijati. No, nećemo biti nezahvalni, nego čestitati Čizmiću na njegovoj prvoj pobjedi, i to itekako važnoj. Pobjeda je to u pravi čas, malo za skupit samopouzdanja i konsolidirati se pred iduće izazove. Momcima vjerojatno dosta znači činjenica da su dobili utakmicu praktički bez neke velike pomoći stranih putovnica.

Malo optimizma, čisto zato što nam tablica sada malčice ljepše izgleda

Zagreb - Split CO 65:78
(11-14, 23-23, 18-15, 13-26)
Zagreb: Babić 5, Simon 12, Bašljan 13, Štimac 2, Žorić 11, Papac, Dundović 14, Morović 2, Dijan 4, Novosel, Rahimić 2, Drezga
Split CO: Štemberger 31, Delaš 8, Batina 9, Stipanović 11, Shannon 8, Vrkić 9, Vlaić 2, Šarac, Poljak, Radić.


AJMO ŽUTI ! ! ! ! !