N.M. je još jednom sastavio pregled utakmice:
U utakmici dva posve dijametralno suprotna poluvremena, malo je falilo da Žuti na fino popunjenim Gripama skinu skalp vodećoj ekipi NLB Lige. Ovako, Zvezda ipak odlazi punog plijena, a malo je falilo da ne bude tako…
Nakon demoliranja u Železniku i općenito tmurne atmosfere koja se, kako mi se čini, navukla nad Gripe upravo od tučnjave Marshalla i Štembergera, u razgovoru s prijateljem složio sam se kako bi bio zadovoljan i s porazom, ali da odigramo muški u obrani i pametno u napadu, pa ako su bolji, stisnut ćemo ruku i to je to. I zaista, prvih 5-6 minuta je stvarno izgledalo neloše: pokretljivi napad, dobra obrana, još je i Andrija pogodio oba slobodna pa iako smo i bili u zaostatku od 4,5 koševa, dobro smo stajali na parketu. Pohvalio bih Vrkića koji se dosta trudio i probijao protiv Zvezdinih masaša, vukao igru Žutih i u tom periodu bio naš najbolji igrač na parketu. Nažalost, dobra uvertira se rasplinula kao suhi led na sobnoj temperaturi jer ubrzo obrana pada, mini-presing Zvezde tjera Žute u paniku pa u svom stilu gube par baluna, a i ne realiziraju dva solidno izrađena zicera što Zvezda kažnjava s 3 otvorene trice i tako umjesto -2, na semaforu svijetli ružnih -12, a na kraju četvrtine i obeshrabrujućih 10-26.
U nastavku Žuti nikako nemaju lijeka za iznimno rastrčane i precizne Beograđane, a u napadu nevjerojatno sebični Shannon ljubomorno čuva balun i vodi svoj privatni show koji u pravilu završava zabijanjem u protivničke centre. Stipanović se također muči s vođenjem baluna i pogađanjem zicera, češće je na podu nego u zraku. U jednom trenutku sredinom 2. četvrtine na semaforu stoji sibirskih -23, tj. 16-39 i lagao bih kad bi rekao da nisam počeo tražiti razloge da odem ća. U nadi da će kao protiv Budućnosti trgnuti Žute iz hibernacije, Čizmić uvodi Poljaka, no na moju veliku radost Feniks stiže u obliku mladog Šarca koji ulazi umjesto Shannona koji je dotad bar 3-4 puta imao bliski susret s reklamama iza koša bezglavo se sjurivši u reket. Šarac agresivno napada Zvezdinog playa i drži ga dobra 2-3 metra od žute trice, zatim ga u tranziciji tjera na grešku i krade balun, s par sjajnih dodavanja dobro razvlači Zvezdinu obranu što dovodi Žute u povoljnije situacije za poentiranje, a malo kasnije i pogađa tricu iz kuta. Začetnik je i prve poštene akcije s glavom i repom i par brzih dodavanja u kojoj čak 4 igrača Žutih dodirnula balun, koju bilježim tek u 18. minuti. Split do kraja poluvremena radi seriju od 9-0 pa se i publika budi, dvoranom se ori 'Ajmo Žuti'. Buđenje publike pri -14 dovoljno govori o tome koliko su Žuti u početku zapravo bili loši. A moglo je biti i manje jer je Šarac promašio tricu iz kuta, a Štemberger pred kraj četvrtine povukao i kontru 2 na 1 koju je vrlo loše odlučio riješiti i zbog toga popio blokadu, a iz otpatka i Shannon doživljava istu sudbinu, no srećom ridikuloznu situaciju u kojoj smo u jednom napadu primili dvi blokade donekle popravljamo dobrom obranom na Zvezdin zadnji napad. Na poluvremenu 25-39, da se tako izrazim, košarkaška verzija utakmice Reggina-Cagliari.
S mislima kako bi bolje bilo da Pampersi iz škole košarke, koji su zaigrali na poluvremenu, ostanu na terenu protiv Zvezde, premjestio sam se na standardnu lokaciju na tribinama. Kako bi Ćiro rekao, ne utvaram si, no kao da se nešto „premjestilo“ i u glavama žutih ratnika jer su upravo takvi i izašli iz svlačionice pa smo u drugom poluvremenu gledali dva skroz suprotna lica ovih dvaju ekipa. U stilu Kafkinog „Preobražaja“, Žuti se iz plahih ovčica transformiraju u bijesne pse koji jedva čekaju da ih se pusti s lanca. Takva agresivnost valjda uzrokuje manjak koncentracije pa se dosta promašuje, i to na obje strane. Raspucanoj Zvezdi iz prvog dijela tad skroz staje šut, ali Žuti nikako ne uspijevaju značajnije smanjiti zaostatak, što mi se stalno motalo po glavi kao potencijalni bumerang koji nam se u najgorem trenutku može vratiti. Za to je zaslužan i do boli sebični Shannon koji je u čistoj kontri 2 na 1 kojom bi proključala ionako dotad kipuća publika, čekao do zadnjeg (čitaj: najgoreg) trenutka da doda balun na polaganje i, naravno, onda ga izgubio. Čovjek očito gaji posebne osjećaje prema toj narančastoj napuhanoj koži. Par napada kasnije, Split se uspijeva konsolidirati u napadu i nešto zabiti, a žuta obrana se vidljivo digla za klasu i ostavila Zvezdu 4 napada bez koša od čega su dvaput Vlaić i Batina krali lopte. Tad na scenu stupa novi Feniks – Delaš – koji tricom i dvicom diže publiku na noge za -4 i tjera Zvezdu na timeout. Usred tog žutog naleta, Čizmić vuče jedan od svojih glupljih poteza kojeg je isto skupio od Piksija: u periodu kad je Šarac tek 5-6 minuta u igri i jedan od boljih na parketu i taman se sprema povesti još jedan napad preko splitske polovice, Čizmić zove Shannona da se pripremi na izmjenu i na taj način radi psihološki pritisak na Šarca koji, vrlo simptomatično, gubi loptu, i nakon Zvezdinog koša sjeda na klupu.
Spomenimo i da je Očašić vrlo lako mogao Splitu priuštiti tehničku zbog pokušaja ometanja Zvezdinog igrača pri izvođenju slobodnog bacanja. Zadnju minutu 3. četvrtine Split pokušava s brzom i agilnom petorkom bez centra Shannon-Vrkić-Batina-Štemberger-Vlaić s kojom se još jednom uspješno brani, a plan bi i uspio potpuno da Delaš nije nes(p)retno izvadio Štembergerovu tricu iz koša nakon što je lopta nakon plesa po obruču već praktički ušla. Sudac je prvo priznao tricu pa je nastao trenutak neodlučnosti pa je zatim, uz veliko negodovanje publike, trica ipak poništena od strane drugog suca uz obrazloženje svome kolegi da je žuti igrač bio taj koji je izbio loptu, što je stvarno i bio slučaj. Nisam upoznat s pravilima do te mjere, mada mislim da je sudačka odluka bila ispravna pa vas pozivam da iznesete svoje mišljenje ako znate više. U svakom slučaju, šteta, mogli smo doći na -5, ovako 46-54 na ulasku u zadnjih 10 minuta.
Zadnju četvrtinu Čizmić neprestano rotira, ali prijeko potrebni Vrkić nekako stalno ispada češće na klupi nego u igri, a Štemberger s par bisera udaljava Žute od maksimalnog približavanja – prvo nakon skoka u napadu nerezonski šutira u 5. sekundi napada bez ikoga pod košem, a zatim u dva navrata utrčava u aut i baca balun u ruke Zvezdašima. S druge strane, pogađa jednu neizrađenu tricu pa Žuti uz tek drugu pošteno izrađenu akciju koju su odigrali u 33. minuti rade 5-0 i tjeraju vodu do ušiju Zvezdinim igračima. A ako je tad ušla do ušiju, nakon Delaševe trice za 54-57 na nešto manje od 4 minute do kraja, voda je došla i do vrha kose. Publika je u ekstazi, Žuti su u manje od 20 minuta prošli put do pakla i nazad, a s tribina se ori „Hoćemo pobjedu!“ jer konačno i ljudi shvaćaju da u konopcima imaju vodeću ekipu lige! No Zvezda ne pada tako lako i uzvraća tricama na što odgovara i Split košem i dodatnim bacanjem Stipanovića pa onda i tricom Štembergera, te na kraju i s dva Delaševa bacanja. S 25 sekundi do kraja situacija je sljedeća: Split gubi 62-65 i ima napad. Dakle, ima puni napad nakon čega Zvezdi ne preostaje vremena za ikakvu suvislu organizaciju.
Plan A: dugi napad s izrađenom tricom u zadnjim sekundama za sigurne produžetke, ili ako šansa za tricu dođe i ranije, moguća kombinacija s donjim planom, ali ne nužno
Plan B: brza, ali po mogućnosti izrađena trica, pa brzi faul i u najgorem slučaju Žuti imaju tricu (ili možda i dvicu) za pobjedu
Zbog više stvari koje se trebaju poklopiti, odnosno manje stvari koje mogu poći ukrivo – recimo pogoditi 2 trice, koje nas ionako nisu išle, u zadnjih 25 sekundi – i zbog toga što nismo u velikim problemima s osobnima, bio sam puno skloniji opciji A. No to što je Shannon učinio je bio totalni mentalni harakiri. Pimplao je balun 10-ak sekundi, niti pokušao dodati i onda se 12 sekundi (?!) do kraja, čuvan dvojicom igrača, digao na posve neizrađenu tricu koja je završila na obruču i potom u zagrljaju Zvezdinog Amerikanca koji iz slobodnih postavlja konačni rezultat…
Kad ovako ostaneš bez bodova, stvarno ne znaš što je gore: izgubiti ovako, par koševa u pravoj muškoj borbenoj utakmici, kad prvu ekipu lige imaš serviranu na pjatu i znaš da si bio tako blizu, a opet tako daleko ili da te protivnik zgazi s -30 pa da svi pričaju o katastrofi. Ono u čemu svakako treba tražiti uzrok poraza je loša realizacija otvorenih šuteva, Shannonova solo igra 1 na 5 iz prvoga dijela i 4 izgubljena napada zaredom te vrlo loša obrana u prvom dijelu. Konstatno se kasnilo rotaciji što je bila posljedica manjka trčanja, a skokovi postaju generalni problem. Iako nas protivnici ne nadskaču u tolikoj mjeri, skoče onda kad najviše treba. Nakon šuta u napadu maksimalno jedan žuti dres je uokolo/pod košem, a u obrani nema međusobnog pomaganja i građenja. Bez obzira na partence, Split nema igrača koji bi uredno kupio lopte, kakav je lani bio Ivanov. S druge strane, ono što svakako veseli su mladići – Šarac i Delaš – i općenito cijelo drugo poluvrijeme Žutih, s posebnim naglaskom na sjajnu obranu kojom su lagano grickali razliku. Nadam se da je ova utakmica naznaka nekih boljih vremena jer da svaku utakmicu do kraja odigramo barem obrambeno kao drugo poluvrijeme, nitko neće moći reći da je protiv Žutih lako došao do pobjede. Čak se i Piksi – koji je, uzgred budi rečeno, otišao s mjesta trenera zbog nedostatka para, pa onda ostao na poziciji sportskog direktora istog tog kluba koji nema para – na kraju smješkao. Je li kome što sumnjivo? Naravno da ne.
K & K:
Štemberger – nedovoljno dobra partija, barem za njegove standarde, u trenucima kad smo bili skroz blizu preokreta ponudio je ruku spasa Zvezdi s dvije naivno izgubljene lopte. Super u obrani, ali nerealno za očekivati da baš svaki put on povede ekipu, fali još netko uz njega
Vrkić – a taj netko nadam se da je ovaj momak. Vrlo dobar na početku, borio se, vodio igru, pokušavao, probijao kao i Shannon, s jednom velikom razlikom, a to je da su njegovi proboji ličili na nešto. Ne mogu prežaliti to što je ostao samo na onoj jednoj trici iz prve minute, a imao je bar još 3-4 čista šuta
Shannon – iz prve ruke upoznao i najsitnije natpise na reklamama iza koša. Uporno želi biti vođa ove ekipe, pokazuje veliku energiju i želju, ali opet je prezentira na totalno krivi način. Ne možeš imati metar i pokušaj i zabijati se među tornjeve i sebe i suigrače dovoditi u bezizlazne situacije i tražiti faul ili voditi kontru 2 na 1 i ne dodati, a kao trebao bi biti „trener na parketu“. S pravom zamijenjen i sjajno odmijenjen, Čizmić ga je maksimalno još jednom trebao vratiti na parket
Batina – pod hitno treba rekalibriranje nišanskih sprava! Kad njega krene šut, past će snig. Podsjeća me na Jamaria Moona iz Raptorsa, akrobat u tijelu dvojke ili trice, ma taj će doći do koša, provući se kroz iglene uši, samo mu fali realizacija. Nipošto ga ne želim uspoređivat s Bojkom jer uopće ne forsira tricu, ali otvorene bi pod hitno morao početi pogađati. Od svih Žutih samo on svojom vižljastoću može kapitalizirati kontre u slalomu kroz 2-3 Zvezdaša koji trče u obranu. Veliki energetski doprinos obrani
Poljak – premalo da bi išta napravio, nije se stigao ni ozbiljnije zagrijati na parketu. A trebao nam je da u određenim trenucima zatvori reket i skupi koji skok.
Stipanović – kad Stipanović gađa slobodna 4/6, a Žuti ne pobijede, e onda je to pravi grijeh. Trudio se, mučio pod košem, bilo ga je svukuda, a najviše na podu, ali neki njegovi pokušaji su bili smiješni. Pogodio ono što je morao i poprilično se dobro nosio s Zvezdinim grdosijama sa samo 4 osobne
Šarac – pravo otkriće! Agresivan, borben, lucidan, željan igre, s njim na parketu su Žuti pošteno nagrizli Zvezdinu prednost. Greške pripisujem kroničnom manjku utakmica, a ako mu nakon današnje partije Čizmić ne da minutažu, nek se spakira i ode ća
Vlaić – dijeli dijagnozu sa Šarcem po pitanju sigurnosti na parketu. Tako je to kad si doveden kao pojačanje, a onda ne igraš pola sezone i moraš se dokazivat protiv Zvezde. Bolji u obrani nego u napadu, nadam se da neće i dalje stagnirati
Delaš – najlošiji pa skoro najbolji. Ziheraški pristup u prvome dijelu, dodavao loptu prvom slobodnom. Što mu bi da je izbio onu Štembergerovu tricu, nikad nećemo saznati, no u zadnjoj četvrtini je negdje našao par kila hrabrosti te s nekoliko hrabrih probijanja i dvije trice i košem od table i vraća Žute u život i diže publiku na noge. Pohvale za mirnu ruku s linije slobodnih u napetoj završnici
FORUM STRANICE
Post je objavljen 21.01.2009. u 16:04 sati.