N.M. donosi osvrt na jučerašnju utakmicu. Momak ima daleko oštrije pero od moga, pa pogledajte njegovu kritiku:
Crni oblaci još uvijek borave na Gripama, u najlošijoj ovosezonskoj predstavi, u rapsodiji antikošarke, tek nešto bolja podgorička Budućnost je odnijela bodove iz Splita.
Nisam se pošteno ni smjestio na svoje standardno mjesto, a Split je već imao 5 izgubljenih baluna i u zaostatku 0-7 i bija u totalnom knock-downu. Te prve minute žutih je obilježila nevjerojatna nervoza i dekoncentracija, ka da trener kasni 15 minuti na trening pa se oni tu malo zezaju dok on ne dođe. Uz povike s tribina da im netko stavi skuvat kavu, nemoćno sam gledao kako Shannon kao najveći glamac baca u 3 napada 3 baluna u aut (aj jedan ću mu priznat da je stvarno bila dobra ideja za asist na Batinu). Ili kako mu suparnik pri običnom prijenosu lopte na polovicu Budućnosti krade balun i lagano polaže. Ili kako se požrtvovno baca na jedan ničiji balun iako u radijusu od bar 5 metara nije bilo suparničkog igrača (pozitivno), ali onda ničim izazvan baca balun kao da je vrući krumpir prvom igraču - dakle, ne žutom dresu - do sebe (totalni promašaj). Ako neko zna bolju riječ od “katastrofa”, nek mi javi, rado ću je ovdi stavit. Moram izdvojiti i tragikomičnu situaciju gdje je barba sucu tribalo barem jedno 5-6 sekundi da svira aut u situaciji kad je Shannon - dok je stajao u autu - skočio i vratio u teren balun koji je padao u aut. Bezbroj baluna bačenih u bunar, totalna dekoncentracija tako da su se baluni u serijama gubili i s jedne i sa druge strane, obrana ka ementaler, u napadu, što bi rekle kolege s OBN-a, nismo mogli ni kupiti koš, totalno dezorijentirano, i za kraj, vrlo simbolično, zakucavanje za 10-24. U nevjerici san okrete glavu tražeći na pitanje jel ovo sve šala i kad će stvarno počet prava utakmica. Najgore otvaranje utakmice… ikad…
Druga četvrtina je bila jedini period ove katastrofalne utakmice u kojoj je Split bio bolji (nipošto reći „nadigrao“) od Budućnosti. Na parketu našla petorka koja je nešto pokrenila – zapravo, napravljene su jedine dvije izmjene (!) koje je Split radio tijekom cijele utakmice. Poljak je donio snagu i rudarsku borbu i podigao atmosferu u dvorani, a Vrkić pokretljivost, probojnost i dinamičnost. I tad Poljo radi play of the day, uz ovacije tribina preko puno ruku zakucava uz dodatno bacanje, diže publiku na noge, a valjda se i čovjek bar na tren osjetio 10 godina mlađi! Iako je obrana još uvijek Mažuranićevo šetalište, spomenuta petorka u sastavu Shannon – Štemberger – Vrkić – Delaš – Poljak uspijeva nešto i zabiti, a malo kasnije i stisnuti obranu. Tribine skandiraju „Poljo, Poljo“, Budućnost dugo ne poentira, a i ostalo bi tako da su Kikanoviću, koji je imao puni pansion u žutom reketu, svirane 3 sekunde, Split radi nekakvu serijicu i uspijeva doći do -6 na poluvremenu. Po dotad prikazanoj igri, rezultat u sferi znanstvene fantastike.
I taman kad sam negdje u daljini namirisao par molekula preokreta, zasvirala je ona stvar od Jinxa „Srušilo se sveee…“. I stvarno je tako bilo – nije se znalo tko pije, a tko plaća, tko će prije napraviti neku glupost - žuti su izgledali kao grupa amatera koje je neko pokupio s prvog terena. Shannon je izluđivao svojim pokušajima asistencija sa sekundu-dvije do isteka napada i nevjerojatno sebičnim i posve nesuvislim vođenjem baluna, često pod pritiskom vrlo agresivnog Otaševića koji je “namirisao krv” i namjerno se potrošio s 5 osobnih, ali i dobro uneredio žutog playa. Napadački skok protivnika nas je uništavao jer su igrači Budućnosti su dolazili do nevjerojatno i nedopustivo laganih skokova u napadu iako okruženi sa čak 3-4 splitska igrača - nitko nije gradi prostor za skok, nitko se čak ni ne odljepljuje od parketa NA skok, totalni kolaps komunikacije! S druge strane, otvoreni (namjerno ne kažem „izrađeni“) šutevi nisu pogođeni, Stipanović tu i tamo glumi playa, a baluni se nevjerojatno naivno gube šakom i kapom. Sreća da je slična “bolest” zahvatila i igrače Budućnosti pa se u zadnji period ušlo sa „samo“ -5, tj. Splitovih mizernih 49 koševa za 30 minuta igre. Još jednom ponavljam, srljanje kakvo se ne vidi ni u školi košarke, potpuna dezorijentiranost i bezglavost, run 'n' gun košarka bez ikakve logike i smisla.
Tih istih -5 je stajalo na semaforu i dobre 4 minute zadnje četvrtini što je samo bio dokaz da ova noćna mora još nije završila, tim više što se “altruistična” politika žutih nastavila do kraja. Načini na koji su žuti sve uspjeli izgubit posjed su postajali sve maštovitiji, ali i naivniji, samo sam čekao kad će jedna doletit i do mene. Shannon nikome ne daje balun i igra 1 na 5 i posljedično prima takvu bananu da je i mene zabolilo, a skokove i dalje užasno loše brane, tako da je krajnji podjednaki omjer skokova zapravo pravo čudo. U jednom takvom refulu bezglave košarke, Čizmić je tko zna čime izazvan, u vrlo cool maniri demonstrativno skinuo sako, pokazavši svima svoju lipu ljubičastu kravatu. Šteta što umjesto toga nije pokazao malo više košarkaškog znanja da Poljaka, koji je igrao utakmicu sezone, vrati u igru, a ne ga iz samo njemu znanih razloga, čitavo drugo poluvrijeme ostavio na klupi. “Čuva ga za produžetke“, kako je netko do mene duhovito primijetio.
Gledatelji su se međusobno pogledavali ne vjerujući da gledaju takav… takav… show, a ja sam gledao piše li mi na karti da je to karta za košarkašku utakmicu ili za cirkus Moire Orfei. Unatoč svemu tome, Split tada s 4 koša (što je zapravo bio pravi podvig) stiže do -1, ali to je bilo sve, Budućnost kao i na početku radi seriju od 0-10 i s par minuta do kraja lomi utakmicu na svoju stranu pa na prvom idućem time-outu gledatelji veselo odlaze s ove antikošarkaške predstave. Konačnih 64-75 spominjem čisto da se zna koliko je ostalo…
Valjda svaka sezona mora imat jednu ovakvu utakmicu, lani je to bila Zvezda, evo sad Budućnost. Najlošija utakmica koju sam u životu gledao, a rekao i ozbiljan kandidat za najgoru utakmicu ikad. Nemojte me shvatiti krivo, stvarno ne pretjerujem, pišem dojam s kojim su valjda svi gledatelji izašli iz dvorane. Bilo je toliko loše da je na trenutke bilo smiješno, tu se igrao neki sport za kojeg neki ljudi misle da bi mogao bit košarka, ali nisu sigurni. Trebalo je nad Gripe dignit šator i stavit natpis „Cirkus“ i za to naplaćivati karte. Nadam se da će se i Čizmić barem ispričati, kao što je to lani napravio Piksi.
Najlošija utakmica sezone zaslužuje malo žešće ribanje, pa ne mogu ne dokanuti se i slijedećeg problema. Pobijediti nekog sa 7 igrača je uvijek podvig i za to postići ili moraš imat šuterski dan kakav se nikad više neće ponovit ili svaki od tih 7 svaki mora bit „za poželit“, a i onda ćeš se mučiti. Split takvih 7 sigurno nema, nije imao ni lani kad su bili bar 50% jači. Ali što vrijedi išta reći kad Čizmiću ni na kraj pameti nije staviti Vlaića, Šarca ili Radića! Iz sezone u sezonu se ponavlja ista greška, dovodimo kao pojačanja, mlade perspektivne igrače, ubacujemo nove juniore u stroj, da bi oni na kraju sjedili na klupi i jedva čekali da dođe neka kup utakmica ili A1 Liga da se mogu molit Bogu da dobiju koju minutu. Shannon igra katastrofalno, samo šta ne obuče dres Budućnosti, k tome diše na škrge, ali nema šanse da bi Šarac dobio 5-10 minuta. S druge strane, Čizmić može lako reći „Jednostavno nije dovoljno dobar i to je to“. I to je posve dobar razlog! Ali čekajte, pa taj isti stručni stožer ga je i doveo da igra! Ako Šarac „odgovara“ za svoje igračke nedostatke tako da sjedi na klupi, tko će odgovarati za te kadrovske greške? Upropaštavamo svoje igrače, a na kraju uzdižemo ruke prema nebu govoreći kako su zamjene nedovoljno dobre i za poraz krivimo klupu koja nije ni pomirisala parketa. Košarka je specifičan sport u kojem se zaista ne možeš sakriti i čim netko nije dobar to se vidi, zato se i roster pažljivo slaže da igrači imaju odgovarajuće zamjene. Kod Splita mi se čini da je slučaj da se igrači kupuju mahnito, čisto da se kupuje, a na kraju svi – gle čuda – domaći igrači završe na klupi brojeći dane najtrulije sezone svoje karijere. Ako netko nije dovoljno dobar, zašto ga mučiti, zašto mu plaćati stan, spizu u Babilona, auto, režije i još sto stvari, a momak ne igra? Zašto ne naći rješenje od kojeg će obje strane profitirati? Igrač samo treba jednu stvar, a to je da igra. Pošaljite ga na posudbu, dajte ga u Trogira, Alkara, nek momak igra, a klub će se rasteretit od uzaludnih plaćanja, sve drugo je čisto mučenje. Splitovi mladići su svi redom prvaci u svojim uzrastima, osvajaju međunarodne turnire, svi redom su perspektivni, a kad dođu u seniore, svi u pravilu propadaju jednu sezonu na klupi, a onda završe u Alkara, Trogira, Borika, Mislava i sl. Nikako se ne mogu pomirit za činjenicom kako to – eto – jedna Budućnost može igrati sve sa svojim mladim momcima od 21-22-23 godine, kako zadnja Vojvodina može lagano dobit Zadra, kako FMP svako malo proda nekog svog igrača u Euroligu, kako Hemofarm igra sve sa svojim 20-godišnjacima, a mi se mučimo sa strancima, plaćama, kašnjenjima plaća, lošom igrom, slabim domaćim igračima i još nebrojeno puno vezanih problema. Jel istočno od Hrvatske drugačija hrana ili zrak ili su oni svi možda vanzemaljci? Zato mala rotacija nikako ne može i ne smije biti isprika, to je puno dublji problem od kojeg se svaki režim na Gripama ograđuje govoreći da je to dugoročan problem kojeg oni ne mogu riješiti.
Da se vratim još na utakmicu: smislene akcije su se mogle izbrojit na jednom prstu jedne ruke, slobodna bacanja opet problem, izgubljenih baluna je bilo dovoljno za izvoz, skokovi su se tražili povećalom, obrana je samo u jednom kratkom periodu izgledala dobro – ukratko, žuti su zakazali u svim, ali baš svim elementima košarke. Na kraju će i rezultat zavarati jer da je s druge strane bila imalo kvalitetnija ekipa, Split bi se zaledio na više -20 i svi bi govorili o katastrofi, nazadovanju u odnosu na lani, preispitivali Čizmićevu kompetentnost i još sto stvari. Zato bolje sad pričati o katastrofi – kad rezultatski toliko i nije, iako igrom svakako – sad analizirati, sad tražiti uzroke, sad ih ispravljati jer će drugi put biti – prekasno. Budućnost je zasluženo pobijedila, iako nije pokazala ništa više osim discipline što je svejedno bilo dovoljno da i takva, loša Budućnost je opet bude par svjetlosnih godina bolja od Splita koji je bio užasan, neprepoznatljiv, amaterski katastrofalan. Da su žuti kojim čudom večeras pobijedili, ekipa Budućnosti je mogla komotno napravit kolektivni harakiri.
Ko i kako:
Shannon – stara narodna kaže „J… playa koji zabija, a njegova ekipa gubi“. Statistika često zna zamazat oči, a ovo je taj slučaj. Po meni daleko najlošiji igrač utakmice, bez obzira na brojeve. Zašto? Prvo, broj koševa je čisto sramotno pumpanje statistike, zabijanje koševa kad semafor odbrojava zadnje sekunde utakmice, kad svi stoje i samo čekaju kraj i ne jurišaju na suparnički koš se može objasniti samo time da želi mu danas-sutra može pisati da je protiv Budućnosti dao 21 koš. Drugo, svaki „njegov“ osvojeni balun je bio plod nešto žešće ekipne obrane, kad bi netko već izbio balun, a Shannon ga samo pokupio. I treće, zapisao sam mu 6 izgubljenih baluna, od toga 3 u prvih 5 minuta (!) i to u maniri nekakvog školarca nakon čega nam je Budućnost svaki put lagano dala koš i odlepršala na nikad dostignuto vodstvo. To je uvelike odredilo tok utakmice i atmosferu u ekipi, drugim riječima – dodalo još malo nervoze na ionako prenervozne žute. Velika želja, ali manifestirana na potpuno krivi način. Istina, pogodio je neke šuteve i imao par dobrih poteza, ali koliko to zaista vrijedi. Umjesto da šutne, traži nekakve asistencije na isteku vremena, odigrava kombinacije za koje dobar play mora predvidit da će biti osuđene na propast, dovodi suigrače u teške pozicije. Igra 1 na 5, nikome ne daje balun, solira, forsira, iznimno sebičan, I još jedna velika Čizmićeva greška, ostavština Piksijeve ere – play koji je 58 minuta na parketu. Naravno da onda diše na respirator jer mu je pola utakmice za vratom Otašević koji mu ne da disat, naravno da onda nema snage za bolju obranu, kontru…
Vrkić – ovog nebrušenog dragulja je nažalost uhvatio sindrom „što-se-dogodi-kad-igrač-koji-je-dobivao-5-6-minuta-odjednom-mora-igrati-35-minuta". I velika je nepravda što je on ni kriv ni dužan za takvu situaciju već Piksijeva politika s početka sezone. Večeras je unio živosti u ekipu, bio jedan od boljih, bolje reći, igrač koji je najmanje griješio. Kao i Mario, ima straha kojeg polako ali sigurno lomi, fali mu onog samopouzdanja kakvo je ima u Šibeniku i nadam se da će ga vratit jer Split i Hrvatska trebaju takvog igrača
Štemberger – uz njegov standardno sjajan doprinos agresivnosti, trke i probijanja, falili su njegovi poeni, šut ga nije išao, ali s druge strane, nerealno je za očekivati da svaku utakmicu sipa trice i zabije 20+
Murrio – solidno izdanje u odnosu na prijašnje partije, još uvijek mi pari plašljiv, ali stvarno bih volio da ovo bude naznaka njegovih boljih partija ubuduće. Sretno Murrio!
Batina – agresivan, pun želje i motiva, ali dozlaboga neprecizan, neće ga šut pa ga neće, a ovako kratka rotacija jednostavno ne trpi promašene otvorene šuteve ako se želi doći do pobjede
Stipanović – braveheart Andrija izgleda totalno van forme, po Splitu se svašta priča koji su uzroci toga, pa ako neko zna išta točnije neka napiše, nipošto ne želim pisat neke rekla-kazala poluinformacije. Iako je imao i par dobrih poteza ovu partiju, ipak je previše izgledao izgubljen i van utakmice, a kad bi se uvatija igrat playa i probijat reket i dilit balune na tricu, to nikako nije izgledalo dobro, svako vođenje baluna bi strepija da ga ne izgubi. Mislim da se s njim nešto događa i volio bih da se čovjeku pomogne jer Andrija je naš kapetan, a kad nema kapetana, nema ni prave ekipe
Poljak – Zaslužan za potez dana, ako se zbog ičeg isplatilo doći večeras na Gripe, to je bilo zbog onog zakucavanja! Najboljih ovosezonskih 7 minuta! E sad se logično pitanje postavlja „Zašto samo 7 minuta ako je bilo najboljih?“ Ne znam zašto ga, da parafraziram, Čizmić nije volio, ali ne vratiti igrača koji je digao atmosferu koja podiže igrače, koji je bio dio petorke koja je prepolovila minus... stvarno ne znam… Od njega se ni ne mogu očekivati čuda jer bez obzira na sve treninge, 2 godine pauze i života bez sportske discipline ostavlja velikog traga i teško se reaktiviraju stare košarkaške vještine. Zato se slažem se da Poljo nije igrač za 20-25 minuta nego igrač koji je će u svoja 3-4 uzlaska na parket napraviti što se od njega očekuje, zatvoriti reket, skupiti koji skok, izgurati protivničke centre na obje strane terena, ali ovakvog Poljaka ne vratiti na parket je stvarno bio veliki grijeh
Ostatak klupe je sjajno prosjedio cijelu utakmicu na klupi, kako samo fenomenalno sjede, da ja mogu sjediti na klupi, volio bih da izgledam kao oni…
Post je objavljen 11.01.2009. u 15:39 sati.