srijeda, 26.04.2006.
Prolazi? možda i ne...
|
Ja još uvijek strpljivo čekam da prođe. Jučer, usred tog mog čekanja, pri kojem sam ja u bolovima i sa nekih 39 stupnjeva celizijevih, gledala u prazno, a zapravo nisam bila sigurna jel to prazno jer su mi kojekakve šarene fleke letile pred očima il šta se već događa kad ste na granici bunila. Dakle, uđe u sobu jedna moja prijateljica, gleda me... i kaže: "al ti uopće ne plačeš? kako možeš?" e onda sam se odvalila smijati.
Pa sam razmišljala malo o plakanju i situacijama u kojima ja plačem. Plačem ja i kad me boli, al to je onda baš onaj zadnji stadij boli, ne znam s čim bi ga usporedila. Plačem tamo negdje nakon pete igle pri jednom vađenju krvi, al to je čisto ono, par suza niz lice. Ponekad plačem kad se svađam, nj. NAJVIŠE plačem kad se smijem... da... Gotovo pa uvijek kad je nešto jako smiješno ronim suze i boli me stomak :))) A da plačem jer imam temperaturu, jer izgledam ko zombi i jer ne mogu se pomaknut s kreveta? Nema baš smisla, samo će me još glava rasturati, onda ću si napraviti više problema nego koristi :) Čujem ponekad da treba isplakati kad te nešto muči. Osobno preferiram vrištanje :)) i napadanje jadnih i nevinih ljudi oko sebe, ne zato jer su nešto skrivili, nego eto čisto jer su se zadesili tu. Ok to baš i nije najsretnije rješenje, al jebešga desi se. Blaaaaaaaaaa, oću neke lijepe događaje. |