Presmiješno mi je... :)))
Al ajd da počem s koncertom prvo... Bajagin. u Splitu. Science fiction hehe :) al bez kemijskih sredstava ovaj put... divno :)
Nemam pojma koje su pjesme bile... One najudarnije definitivno.. Strah od vozova.. ma nikakvih "iznenadjena" nije bilo... Par ovih s novog albuma, srećom, onih boljih par.. Neke bi bilo dobro zaboraviti na tom albumu :) Nego, bijah ja tamo sa drugaricom Vedranom, i bilo nam je super.. štoviše, iznad očekivanja... Bili su i neki članovi uže familije, al su me iznervirali prije nego smo iz kuće izašli...njih ću uredno preskočiti, kao što sam ih uredno i ostavila na tribinama i približila se ogradi... prvi red? ma ne, nismo tolko zagrizli... ne, ne, nismo, samo sve pjesme znam, pa čak i onaj Žikin uvod u Život je nekad žut, a nekad siv... Neke pjesme su naravno, vezane za neke...stvari...periode...da ne kažem ljude. Ali one koje su nekad bile "udarne", nisu me takle...ni malo... to mi je dovoljan dokaz da su neke prošle stvari prerasle u završene stvari... neki stari razlozi me ne sprečavaju da se sredim. Definitivno...
I sad... imam tu bolesnu naviku da zivkam ljude na neke pjesme... Lutko, Zmaj je bio, naravno, samo za tebe ;)... "Moji drugovi" e tu sam imala zelju nazvati gomilu ljudi... Opet, desila se greška... Neću ju ponoviti naravno... al Neko Sad Sasvim Nebitan (zapravo vec izvjesno vrijeme nebitan, skoro da se u godinama mjeri), je dokazao da me smatrao za idiota, oduvijek, valjda i prije nego me je upoznao... (dobro namjerni savjet, ako nešto mislite, ili vam nešto smeta, SAMI recite, ne "šaljite" glasnike...) Znači, ja sam idiot, dobro... a Netko Drag I Bitan je isto čuo pjesmu... i neopisivo mi je drago zbog tog, jer je uistinu jedan od rasutih bisera...
Anamarija, srećo, za tebe sam pjevala i Otkada tebe volim, samo više nije bilo kuna da ju čuješ.. :)
ja zadovoljna...
TUUUUGAAAA MIIII JEEEE VEEEELIIIKAAAA.. VELIIIKKAAAA KO RUUUSIJAAAA! (misija izvršena ;) )

a i još jedna... ovu godinu definitivno ostavljam daleeeeeko iza sebe... previše grešaka, i previše stvari koje nisu trebale biti.
Pri početku je bilo biti ili ne biti... svom srećom, progurala sam se dalje, hvala Godini samo što sam ju preživila, a sad hoću jednu bolju. jednu puuuuno bolju :) znači, 2005. idi što dalje, i ne osvrći se.... znam da ja neću.

Svima vam želim zdravlje, sreću, osmijehe, ljubav i sve ostale sitnice koje Život čine Lijepim.

Evo i mene... budući da je na nekim blogovima već spomenuta srijeda... Divan jedan dan.. Prvo četvorka iz nacrtne geometrije, ou jes.. ujutro sam obavijestila par ljudi o događaju te večeri. Nisam sigurna da su se odazvali, al nema veze, bolje bez prevelike gužve ;)
Znači, slušaona Đorđa Balaševića... U Pina naravno, zar bi moglo igdje drugo?! Prije te lokacije, bili smo malo gubiti vrijeme na jednom drugom mjestu, i pretresli smo priličan broj blogerskih priča :) i nekih drugih, naravno... Mislim da nas je Boža zvani pub dočekao u Pina... U svakom slucaju bilo je malo više starih, malo manje novih stvari, što je rezultiralo time da sam neke pjesme čula nakon duuuugo, mislim da se i u godinama može računati.. i da... neko me jako ugodno iznenadio s obzirom da mi je javio da neće doći, pa se za pola sata samo pojavio :)
Oni koji su bili, a bilo nas je 8 za stolom od "poznatih" Pache, Tija i Pantrotaš... znaju kako je bilo.. Oni koji nisu došli nek se misle... a oni koji su trebali doći, al su spriječeni zbog nekih geografskih položaja, na njih sam ja mislila :)
Otišli smo nakon TREĆEG Vase Ladačkog... "znatel' priču?!" "znamo, doviđenja" :)
Morala sam ustati u 6:30, i biti koliko toliko aktivna na cjelodnevnim predavanjima.... BAŠ taj četvrtak su se morale odradjivati nadoknade... Probudila sam se prehlađena, naravno... Kad JA izađem vani, mora mi se nešto dogoditi, sva sreća rijetko izlazim :))))))))
U jednoj od pauza na faksu, kolegica i ja smo otišle do obližnjeg bircuza... ulazim a ono "kada nisam s onom koju voooolllleeeeeem..." O Vaso, nismo se dugo čuli... Al u ovom slučaju lijepo te sresti... u playeru Zrenjaninski koncert, za šankom drago lice...
Toliko o prethodna dva dana... Boli me glava, grlo, iskašljavam pluća, oči se sklapaju... al ništa za to... imam još par sati na faksu danas.. pa bi bio red da se spremim za to...
Volem :*

P.S. Od jedne predrage osobe sam dobila vrlo originalno izrađen omot, i u njemu dakako, cd, a kako znam da će pročitati ovo... Odličan izbor ;)

totalno se blesavo osjećam... žao mi što ne pišem češće blog. a istodobno ga nemam volje pisati, jer mi se ovaj oblik "oglasne ploče" sve manje sviđa... blog mi je trebao kao ispušni ventil, a sad samo što ne važem svako slovo... ne zato jer mislim da ću ičim što napišem uvrijediti nekoga il tako nešto, nego zbog toga što ne želim ostavljati dojam depresivne osobe, a upravo to radim. znači, za one koji me ne znaju, ovo je SAMO moj blog, i samo jedan mali dio mene. il možda ja jesam ovakva kakvom se prikazujem, al sebe želim uvjeriti u suprotno, eh ko će ga znati...

dakle bliži se kraj ove godine... gadno je počela, završava u daleko mirnijem tonu. i zbog jako puno događaja ću je ostaviti negdje daleko.. zabačenu ispod hrpe ostalih sjećanja. a onih par koji vrijede, pažljivo čuvam...

nije da se nešto ludo zabavljam u zadnje vrijeme pa ne stignem pisati... pretežno je tu faks. a sve više i dragi hobiji...

neki su mi ljudi izmakli iz života, neki su se pomalo ugnijezdili tu.. tako mora biti :) panta rei.. sve se menja i sve teče..

:*

malkice mi je kaos u glavi...
toliko toga bih htjela izbaciti,
samo ne znam otkud da počnem...
umara me pomalo to... misli...razmišljanja...
bilo bi lijepo sasvim mehanički odrađivati život,
bez zapinjanja, bez osvrtanja bez lomljenja...
da citiram sms koji sam dobila od jedne
drage osobe neki dan: "Život je kreker,
ako ga ne konzumiraš pažljivo, smrvi se.
Jebo ja te ljude mirne ruke koji znaju uzimati
bez loma.."

ko bagremov prut,
onako usput...

tupilo, opet.
zapravo sam samo beskrajno umorna.

pjesma je bezveze tu, kao i svaka, jel...

khm sad...
ljuta sam...
naime, od mog zezanja s nekim fotkama, došlo je do lijepe ideje o izradi kalendara, pa je onda se ideja razvila u humanitarnu akciju.... al ljudi imaju dobre ideje, al ako će netko drugi to odraditi... o čemu se radi možete vidjeti ovdje
.... negdje pri dnu ima i mali pregled kalendara... uglavnom, sad kad je to došlo do završne faze, dakle da se to pripremi za tiskanje, svi se razbježaše...
ne znam jesam li ljuta, možda me samo to rastužuje...
nadam se da će ipak biti nešto od toga...
nadajte se i vi samnom...

Nisam odavno, pa da počnem s jednom pjesmicom...



A zapravo, nemam šta pisati...
Dobro sam.. Na momente mi se učini da nisam, al to je samo to prokleto iscrpljivanje...
znam da si ne smijem to raditi, al ne znam drugacije....

U nekakvom praznom hodu u ovim danima, kog je prilicno malo.... svakakve misli mi se motaju po glavi... i sama sebe nerviram koliko malo mi treba od nekog super dobrog raspoloženja, do nekih najdubljih crnjaka... mogu mislit kako je tek ljudima oko mene... :(

nije da se zalim.... ovih dana sam pricala s nekim divnim ljudima... nemam baš riječi kojima bi opisala to... osim da je to ono što me drži, i što mi treba... smijeha najviše, naravno... lajt motivi i tako to...

eh da... događaj dana:
učila sam matematiku (ne, nije to taj, to je samo popratna radnja, i glavni krivac)
stavila sam kuhati pire krumpir, dakle, pun lonac vode i krumpiri...
kad sam se sjetila da sam to stavila, vode vise nije bilo, a krumpiri....
hm, dal je ono crno uopce ikada moglo biti krumpir? ne znam....

u svakom slucaju, ja nisam sposobna za ikakve normalne zivotne situacije ovih dana.
funkcije, limesi, derivacije... ufff...

:*

ispričavam se svima kojima se dugo nisam javila.. ne stignem :(...

faks, faks i samo faks grrrrrrr.... ispit iz matematike za koji dan...
lijevo plućno krilo izvodi neke gluposti...

današnji dan je pun nekih gluposti :(

osim matematike, moram se naučiti u po reči stati, i ne osvrtati...nikada...