Line on your face don't bother me
Down in my chair when you dance over me
I can't help myself
I've got to see you again
Late in the night when I'm all alone
And I look at the clock and I know you're not home
I can't help myself
I've got to see you again
I could almost go there
Just to watch you be seen
I could almost go there
Just to live in a dream
But no I won't go for any of those reasons
To not touch your skin is not why I sing
I can't help myself
I've got to see you again
I could almost go there....
No I won't go to share you with them
But oh even though I know where you've been
I can't help myself
I've got to see you again
A zapravo, nemam šta pisati...
Dobro sam.. Na momente mi se učini da nisam, al to je samo to prokleto iscrpljivanje...
znam da si ne smijem to raditi, al ne znam drugacije....
U nekakvom praznom hodu u ovim danima, kog je prilicno malo.... svakakve misli mi se motaju po glavi... i sama sebe nerviram koliko malo mi treba od nekog super dobrog raspoloženja, do nekih najdubljih crnjaka... mogu mislit kako je tek ljudima oko mene... :(
nije da se zalim.... ovih dana sam pricala s nekim divnim ljudima... nemam baš riječi kojima bi opisala to... osim da je to ono što me drži, i što mi treba... smijeha najviše, naravno... lajt motivi i tako to...
eh da... događaj dana:
učila sam matematiku (ne, nije to taj, to je samo popratna radnja, i glavni krivac)
stavila sam kuhati pire krumpir, dakle, pun lonac vode i krumpiri...
kad sam se sjetila da sam to stavila, vode vise nije bilo, a krumpiri....
hm, dal je ono crno uopce ikada moglo biti krumpir? ne znam....
u svakom slucaju, ja nisam sposobna za ikakve normalne zivotne situacije ovih dana.
funkcije, limesi, derivacije... ufff...