danas je priličan broj ljudi poludio samnom...
i od svih sam čula skoro isto...
da se uz svoje probleme ne trebam zamarati tuđima...
a ne znam kako... smatram da znam slušati,
a to smatram jer mi se čini da mi ljudi vole pričati?
ne znam... možda i ne bi bio toliki problem slušati...
ali ja to sve pamtim.. i nakupilo se tu svega...
ne znam kako ću, i hoću li uopće uspjeti riješiti to...
nekako mi se čini da će neke nesretne ljubavi,
problemi sa starcima, padovi ispita, godina i sličnog......
i dalje u mojim očima ostati puno veći i puno teži od Onog Mog...
onog koji rijetki razumiju... onog za kojeg ni ne želim da ga netko shvati...

..dugo sam bila daleko, al prošlo je ko za čas.. :)

sinoć sam došla doma, a rečenica koju sam najčešće čula bila je "Ajde priznaj šta se dogodilo u Zagrebu?!" a pitanje je jasnije uzme li se u obzir osmijeh na mom licu, i vidna fizička promjena...
eh.. šta se dogodilo? nemam pojma, al bilo je super :)

što se kontrole tiče, idem opet na zračenja, al to me ne dotiče previše, ovaj osmijeh me odvaja od tog...

sad par porukica...

Anax-Kotor: Daj molim te javi mi se na mail ovaj sastrane ili nešto tako, predugo se nismo čule... Ogromna pusa!

Ane ilitiga Sjeverna Ofca: Zašto se nisi javila... :((

Ina: ...sorry... u ovom slučaju se JA nisam javila :((

Jelena (Lekijeva): Drago mi da smo se upoznale, nisam ja pokvarena i zla kao što se činilo ;) neke stvari samo prođu... pusa!

Pegi_svekrva: u sljedećem posjetu Zagrebu me trebaš sa sinom upoznati ;) pusa i tebi, naravno :)

i za Sve Ostale, da ne nabrajam sad... Hvala što ste uvijek tu negdje uz mene ;)

danas mi je jedno neopisivo drago stvorenje reklo da sam najhrabrija cura na svijetu...
Hvala Ti! Al ipak nisam... Nisam ni malo hrabra, i prilično me strah... Ipak to je neki moj
put, zacrtan tamo negdje iznad nas, i moram ga proci. Optimizam mi pomaze ;)
pusa!
Volem ;)

Prvo gužve oko pregleda... Napravila sam si raspored po kojem mi je kontrola 12.9. jer je tako bilo davno dogovoreno... Pa su mi ga pokušali odgoditi, al dobro, idem na jedan 12.9. jedan 19.9. ili koji dan poslije... Onda, opet idem u ZG bez ideje gdje ću biti... Al dobro to se sve sredi... Nego, uhvatila me žešća prehlada.. imam dva dana da se oporavim, pa kako bude. Sve to skupa ne bi bilo tako strašno da ja od svih tih silnih nerviranja ne kažem krive stvari, u krivo vrijeme... Znam li... i mogu li ja uopće, išta napraviti kako treba?! Očito ne...

Prije par dana pronašla sam kazetu, Panonski mornar-Rani mraz, prekrivenu podebljim slojem prašine... Poklonjenu nekih davnih ranih osamdesetih, sa posvetom... „Jednom Dečku, od Jedne Djevojčice“... Sigurna sam da im tada ni na kraj pameti nije bilo da će jednom imati kćer, a sve i da je, da će Ovakvu kćer imati....sumnjam... 'Ko bi htio nešto ovako problematično? :))
Uglavnom, novija događanja su počela time što su njih dvoje u glas rekli: „Zar opet?!“
a ova treća je jednostavno rekla:“pa svi idu, to je tu blizu, a nije ni skupo...“ I stvar je bila rješena.

Ne piše mi se sad onaj dio, ko, kad, gdje, kako zašto... Bitno je da smo išli, i da smo stigli tamo gdje smo krenuli, i vidili ono zašto smo krenuli... I naravno, da sam bila s nekima od najdražih mi ljudi na Planeti, a oni koji nisu bili tamo... oni su ionako uvijek tu negdje samnom, u onoj školjci, popularno nazvanoj srce...

Zelenili smo se...Još kako smo se zelenili! :)))


Cirkus je kasnio... Prilično... Već je nervoza prilično zavladala našim redovima, i evo ga... Sve ovo od prije pada u vodu :)

Previše emocija se nakupljalo i miješalo u meni posljednje vrijeme... Zapravo, sve one koje postoje i jos onih koje nisu najdetaljnije definirane..

Slovenska? Na početku koncerta.... eh...

Otkotrljao mi se jedan biser niz lice... Za Nju.. Nju, koju sam postavila na mjesto Mog Ličnog Heroja... U isto vrijeme smo vodile neke svoje bitke... U isto smo vrijeme mrzile jedan januar... ali... Ona je sad s Onim Gore Andjelima, kao Jedna Od Njih... Ja sam još uvijek medju Ovozemaljskim Andjelima... Dina, već ćemo se mi sresti... Do tada, a i tada, ćeš ostati Moj Lični Heroj...

A onda...u istoj Toj Pjesmi...


Da nabrajam pjesme... uf, neku ću zaboraviti sigurno.. možda bolje ne... Još uvijek imam samo fleševe s koncerta, a potrajat će dok ih sve ne skupim i postavim na svoje mjesto...
Nego..jedan blok pjesama mi je bio simpatično raspoređen.. Zašto? E, voleo bi da znam....
Šta mi je trebalo to...





.... :)
Šta još ima da se doda? Ne znam... ovo uopće nije izvještaj s koncerta... Ovo su neki komadići Mog Mozaika, za koje još pokušavam otkriti da li im je mjesto tu...
Onima koji će ovo pročitati, i bili su tamo... Zahvaljujem se što su dio tog Mozaika.. Mnogo mi znači to..i više nego što možete zamisliti.
A oni koji nisu bili... Ofco?! Ne radi mi to više :)
Falila si mi... Da histeriziraš... Da me u značajnim momentima pogledaš onim tvojim plačno, blesavo, dragim pogledom, poznatijim kao Jesi Sigurna Da Je Sve U Redu?...

Volem vas sve...