subota, 03.09.2005.
...ne bi bilo u redu staviti naslov "Mostar, 2.9.05." , al ajd..."
Prije par dana pronašla sam kazetu, Panonski mornar-Rani mraz, prekrivenu podebljim slojem prašine... Poklonjenu nekih davnih ranih osamdesetih, sa posvetom... „Jednom Dečku, od Jedne Djevojčice“... Sigurna sam da im tada ni na kraj pameti nije bilo da će jednom imati kćer, a sve i da je, da će Ovakvu kćer imati....sumnjam... 'Ko bi htio nešto ovako problematično? :))
Uglavnom, novija događanja su počela time što su njih dvoje u glas rekli: „Zar opet?!“ a ova treća je jednostavno rekla:“pa svi idu, to je tu blizu, a nije ni skupo...“ I stvar je bila rješena. Ne piše mi se sad onaj dio, ko, kad, gdje, kako zašto... Bitno je da smo išli, i da smo stigli tamo gdje smo krenuli, i vidili ono zašto smo krenuli... I naravno, da sam bila s nekima od najdražih mi ljudi na Planeti, a oni koji nisu bili tamo... oni su ionako uvijek tu negdje samnom, u onoj školjci, popularno nazvanoj srce... Zelenili smo se...Još kako smo se zelenili! :))) ...neko to od gore vidi sve... Cirkus je kasnio... Prilično... Već je nervoza prilično zavladala našim redovima, i evo ga... Sve ovo od prije pada u vodu :) ...za sva vremena, skrila se tu negde... Previše emocija se nakupljalo i miješalo u meni posljednje vrijeme... Zapravo, sve one koje postoje i jos onih koje nisu najdetaljnije definirane.. Slovenska? Na početku koncerta.... eh... ..ako umrem mlad, posadi mi na grobu samo ruzmarin.. Otkotrljao mi se jedan biser niz lice... Za Nju.. Nju, koju sam postavila na mjesto Mog Ličnog Heroja... U isto vrijeme smo vodile neke svoje bitke... U isto smo vrijeme mrzile jedan januar... ali... Ona je sad s Onim Gore Andjelima, kao Jedna Od Njih... Ja sam još uvijek medju Ovozemaljskim Andjelima... Dina, već ćemo se mi sresti... Do tada, a i tada, ćeš ostati Moj Lični Heroj... A onda...u istoj Toj Pjesmi... ...zagrli me sad (..ili nekad...) jako, najbolje što znaš, i nemoj Crnoj Ptici da me daš.. Ma ne, ne brini, proći će za tren, ja sam samo malo lud(a) i...i? a da? onda to... Da nabrajam pjesme... uf, neku ću zaboraviti sigurno.. možda bolje ne... Još uvijek imam samo fleševe s koncerta, a potrajat će dok ih sve ne skupim i postavim na svoje mjesto... Nego..jedan blok pjesama mi je bio simpatično raspoređen.. Zašto? E, voleo bi da znam.... Šta mi je trebalo to... ..naposletku, ti si navek znala da sam svirac, brošić što se teško pribada... da me može oduvati najbalži Nemirac, da ću u po reči stati...da se neću osvrtati... ...daj okreni taj ringišpil u mojoj glavi... ...ljubav je teret pregolem... ..nek se okuša hor torokuša...ja sam babin sin jedinac, mater svima.... šta god kogod pokuša, uzeću je... .... :) Šta još ima da se doda? Ne znam... ovo uopće nije izvještaj s koncerta... Ovo su neki komadići Mog Mozaika, za koje još pokušavam otkriti da li im je mjesto tu... Onima koji će ovo pročitati, i bili su tamo... Zahvaljujem se što su dio tog Mozaika.. Mnogo mi znači to..i više nego što možete zamisliti. A oni koji nisu bili... Ofco?! Ne radi mi to više :) Falila si mi... Da histeriziraš... Da me u značajnim momentima pogledaš onim tvojim plačno, blesavo, dragim pogledom, poznatijim kao Jesi Sigurna Da Je Sve U Redu?... Volem vas sve... |