uff... vreme se OPET vuce ko teretni voz... a jesen me rastura siva... treba mi neko da napravi geg? rodjendan mi je prosao, komsije nisu raspolozene za sonete po zidovima, a pod mojim prozorom tesko da ce ikad biti utaban sneg... eh, nemam ja pojma sta meni treba.. htjela bih neke stvari ostaviti malo postrani, cisto da se sjetim kako je bilo "prije" al ne ide... pa se pitam jel ne ide zato sto stvarno ne ide, il ne ide zato sto ja ne zelim da ide... kvragu, ubice me moja neodlucnost jednom... puno toga ce mene ubiti, smeta mi jedino sto me ubija polako... ne smijem imati dovoljno vremena za razmisljanje, to je jedina stvar koju mogu sa potpunom sigurnoscu tvrditi...

bice to tjedan za pamcenje...
*Panonski mornar konacno pred svojom najvjernijom publikom: "Zivot je more"*

jos ne vjerujem :)

u detalje da napisem kako je bilo.. ne ide :)
imam samo flasheve od koncerta, i mijesaju se, mijesaju i mijesaju...
al ajd neke crtice... tonska proba ko tonska proba :) bend jako dobro raspolozen.. nekako, ne znam kako cu na splitski koncert, nece biti potpun bez tonske :)...
i ajd, smjestili se nekako u dvoranu, NA STOLICE... al zakljucih da nije tako strasno sjediti na koncertu... pod uvjetom da se na kraju ipak moze malo stajati :) dakle... ulazi djole u dvoranu... ide prema nama... "sta je ovo skolska priredba?!" :) i tako... rece nam za split, rece da mu se vec prijeti... sad, valjda se ne trebamo mi osjecati krivi, s obzirom da je napomenio da to zbog nas radi :) ubrzo se skupilo jako puno ljudi oko njega, i jedva smo se slikali na kraju... koncert je trajao nesto vise od tri sata, puuuno je pjesama ostalo neotpjevano... al zato cekam najavljenih 5 sati u splitu :) puno je pricao... puno starih stvari, nesto novo i tako... pjesma za pjesmom... prebrzo prodje nesto sto se jako dugo ceka... eh da, koncert je poceo pjesmom Ja vas kanda znam, sto je ocito prihvatio kao nekakvu sifru Bande 021, jos u virovitici :)) za neupucene... 021 je pozivni za split, ali i za novi sad, pa smo kanda ista banda :) eto...u okruzenju meni jako posebnih ljudi, prosao je i taj djelicak Nase Carolije.. nastavljamo ga u splitu :) ovaj koncert je za sad na vrhu top ljestvice, jer kao sto neko rece..."u cijem smo to dnevnom boravku bili?" divna atmosfera... a neke plesacice i pokretne spuzve nisu bile nesto narocito potrebne svemu tome... al djole je dokazao da moze sa svime izaci na kraj :) ...jedva cekam Gripe...

i tako sam sva sretna, pokusala sam se spakovati, al po obicaju mi ne ide :) jedva cekam da izadjem sutra u podne s faksa i polako krenem prema autobusnom :) wow, kako sam hepi, cudo jedno :) a kad se vratim krece odbrojavanje za 16.12. :)) jos se nadam :)....

...opet tornjevi tuku...na svetog Luku... :)
jesen je kriva...uvek me rasturi siva...

jos nekih 5 dana.. :) a ja imam osjecaj da sam zapela u vremenu i prostoru... sve je super, a ono sto nije nastojim zanemariti. kao, mislila sam poceti uciti, jer vec za koji dan pocinju kolokviji, al cudno mjerim vrijeme... podijelila sam ga na ono prije Novog Mesta, i ono poslije Novog Mesta. naravno, vrijeme prije NM je rezervirano za iscekivanje koncerta, a ono poslije za sve druge stvari :)

...jos jedan utorak... ne tako strasan, al ipak, neki sasvim bezlican dan... ne znam jel samo ovaj takav, ili su i svi oko njega poprimili njegove boje... al sve je nekako prazno.. a mozda sam to samo ja pomalo prazna...malo vise mozda.. ma to su samo momenti, losim vetrom doneti...

nema je vise :(

tih je dana zvonilo u cast Malog Princa... jako dobar oktobar...prije nekih 20 godina...:)
najboljoj Ofci U Kutiji, najboljoj drugarici...koja solidno zna izludit ljude, al nema veze, svejedno je mnooooooogooooo volim! :) sretan rodjendan ludo jedna :)

kritizirali me da sam zapustila blog... vadim se na to da nemam sta pisati :) sto je najgore imam...samo mi se nista u ovom trenutku ne cini toliko vazno... poceo mi je faks. fali mi proslogodisnja ekipa, ovi novi su tako neki hladni, grupirani... eh.. koga briga... bila sam s jednom kolegicom na kavi. rekla je da je iznenadjena koliko, citiram: "smisnih muskih" ima s nama na faksu... na to sam ja komentirala: "al ima?!" sto me dovelo do zakljucka, da ja nisam muske uopce primjetila pa tako ni te smisne.. sto me opet dovelo do nekih drugih pitanja.. glavno je: KVRAGU KAKO MI SE TO DESILO?! a ofco?! :)) kako si to dopustila? :)))
dalje.. nista specijalno, doma se vodi hladni rat za novo mesto :) trudim se bit dobra i poslusna kcerkica, vidicemo ko ce dulje izdrzat... muka mi je od baba na salterima raznoraznim, a jos one izgubljene dokumente nisam ni pocela vaditi... pitam se koji je smisao zivota pomenute babe za salterom?! meni to sve nalikuje na to da ona misli da ima rjesenje za sve na ovom svijetu, da smo svi mi ostali glupi, i kaznjava tu nasu glupost praveci nam sto dulji red... da preciziram, iznervirala me baba u Prometu, kad sam isla napraviti pokaz za ovu godinu... zbog ukradene mi osobne trebam platiti 165kn umjesto 115 koliko bi placala da imam dokaz da zivim di zivim... nevermind.,. i umjesto da mi doticna baba naplati taj pokaz, ZATVORENIH usta... ona zakljuci da bi bas bilo zgodno da ona meni malo drzi predavanja da sam mogla napraviti novu osobnu, da sam lina sta ne idem to odmah srediti, da babe od 100 godina dodju do nove osobne za 10 dana..bla,bla, bla...i sve to dok iza mene ceka jedno xyz ljudi... da bi ja njoj lipo objasnila da babe od 100 godina dodju do osobne za 10 dana jer im je smisao zivota cekati u redovima... u ambulantama, u MUPu, pa cak i na salteru prometa, pa osobe ko ona predstavljaju tim fosilima bozanska bica, jer im omogucuju da cekaju tri sata za jebenu kartu, koja cak nije ni besplatna, i naravno uz jedno zavrsno: dabog da progutali tu cigaru, mozda onda uspijete napraviti dva pokaza u pola sata...pih...ja bijesna :))
al nije to sad tako ni bitno... bitno je da ja za 15 dana idem u novo mesto, jeeee :))
treba mi koncert, jako mi treba koncert :) navukla sam se, nema mi vise spasa...

.....uf.....mrzim ove momente nadjacavanja... ta kretenska Bol me prozdire iznutra... ko da je nesto izvlaci van, i osjecam je po svud... a misli se bore.. i ne dam joj, ne dam joj da me nadjaca... nikad ni jedna bolest, ni jedna bol, nece biti iznad mene,... uselile su se tu, ne mogu ih istjerati van, bojim se da necu uspjeti nikada... al boricu se...dok me bude!!
jos se ne dam...i jos me ima...

sretan mi rodjosh :)