Takva mi je narav
četvrtak, 05.09.2024.Želiš li se približiti istini, jer ti je draga i oslobađa tvoje srce i sve stanice okova konformizma,
uvijek treba poći od tuda kakva ti je narav.
Naravno da ćeš uvidjeti samo svoje dobre strane, tako smo sazdani zbog obrane svojeg integriteta.
Oćutjeti nečije neslaganje, blažu ili oštriju kritiku, lakše je ukoliko imaš posla sa senzibilnim bićem,
koje će ti svoje viđenje o tebi priopćiti nježno, kojemu nije cilj ugušiti te i zadaviti snagom svojih argumenata
( koji doduše i nisu ništa drugo no gledanje na stvari kroz vlastitu prizmu ).
Ako te pak netko zbog tvojih nelijepih osobina želi sravniti ravno sa zemljom, poniziti, oblatiti i u očima drugih,
skočiti ćeš u svoju obranu zadnjim snagama, baš kao da ti se radi o ...samome životu.
I udaljiti ćeš se tako od istine za kojom čezneš i koja bi ti dala da rasteš, tisuću svjetlosnih godina.
No, mišljenje ko mišljenje, po svojoj je naravi slično guzici kažu, svatko ga ima i svatko na njega ima neko svoje pravo,
zato je možda i bolje i zdravije da ga izrekne prije nego li dobije zapletaj crijeva ili ne daj b(l)ože neku drugu, puno strašniju bolest.
U mojoj je naravi uljepšavanje.
Bojam ljude, stvari i pojave, jer ih ne želim isuviše realno vidjeti. Ne želim- to je odluka, svjesna i namjerna.
Ne bih točno znala što ću s realnom slikom. Pospremiti na tavan, u ropotarnicu svih mojih mogućih razočarenja ?
Ružno je ružno je ružno.
Kad mi ponestane boje,osuši i istroši se kist, počne puštat one dlake, znaš već, udaljavam se od slike i više mi nije važno.
Nije mi važno niti imati mišljenje.
Jer...hranim se isključivo lijepim.
To su moje boje i to je moj kist. Znam unaprijed da moja slika ne može odgovarati pravoj istini.
Imam malkice nadrealistički nerv.
Što mi je kreativniji zamah kistom, to obično bude i snažnije razočaranje.
Svi smo sačinjeni od svjetlosti i mraka, najtamnijih svojih predjela koje možda priznajemo tek samima sebi.
Nitko i ništa nije crno-bijelo.
Odluke o uljepšavanju nije se samo tako lako odreći, to bi ličilo na naglo odljubljivanje i starenje. Ne odrastanje, ajde, to moramo.
Starjeti ne moramo na taj način.
U svakome vidim veliki potencijal, ono kako je stvoren od Boga, silno lijepo i smisleno.
Tako sam jučer, ostavivši kolegicu na semaforu, uvidjela da je žena trčala na tramvaj ko maratonka, premda danima šepa zbog išijasa.
Šepa i trpi bolove.
Al u njoj je i dalje sportašica. Gimnastičarka. Tu je, vrlo blizu površine.
Viđajući samo lijepo, kod lijepih prizivaš na površinu uglavnom lijepo.
Ružni budu zbunjeni i ne vjeruju ti.
To je moj slikarski gen.
Kakva je tvoja narav ?
Koje su ti lijepe, svjetle, a koje tamnije strane ?
komentiraj (10) * ispiši * #
