Sedlo o boku

ponedjeljak, 26.08.2024.

More u kolovozu nekako je meko, toplo,
rastopljeno poput finog maslaca
sve je manje furešti,
sve više je domaćih koji u pličaku pričaju:
-umro je ovaj, umro je onaj, boleštine.

Od svega mogu zaključiti samo
da je vrijeme nekamo pojurilo
Skinuto mu sedlo udara o bokove
Griva puna čičaka
U nozdrvama osušena trava

Sa mnom ili bez mene, isto je
mjesec ko pola zlatnika naviruje se na spavače
Grožđe se suši na trsju
ležaljke su odbačene
kao i snovi nježni
negdje u travi
pokupit će ih smetlari
srijedom i subotom

sa svoje sam dvije male ruke
nekada mogla protresti kuglu zemaljsku
i tako sam naučila bližnje
prerazmjestiti meridijane
produžiti nekome život na jedan, dva i tri
čarobne trave, sjemenje čudnog imena
dati osmijeh i hrabrost
zagrljaj koji pomakne atlas

Sada u ponoć odlučno i brzo
nosim o boku svoju torbu mračnom ulicom
Osluškujem i ne osvrćem se
Smišljam si pjesmu za dubok san
Iz kojeg ću krenuta nova novcata
neokrznuta nezahvalnošću

Sada samo spašavam
Život
Svoj

https://music.youtube.com/watch?v=23B3TyCQbro&si=dYogyeXccXxcFfL_


20240825-095829

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.