Smiješna pikula
ponedjeljak, 11.03.2024.Silazeći stepenicama na drhturavim nogama, Nikolina se osjećala ko u nekom smiješnom filmu, bolje rečeno- parodiji.
Mjesecima nije osjetila ni prema kome takvu privlačnost, a razum joj je govorio da niti ovo nije privlačnost već šaljiva igra sudbine,
neka smiješna pikula odozgo koju ona sada mora odigrati iskusno, precizno, odraslo i trezveno.
Brazilac, neš ti. Lijep ko grijeh. Kako sad to odjednom ?
Taman je stekla finu životnu rutinu i mir, koju je mogla osujetiti možda tek iznenadna kiša zbog koje nije mogla ništa raditi u vrtu.
Ili duža nestašica poriluka na tržnici, jer ga je jako voljela spravljati i jesti.
Nešto je i mlađi, čini joj se.
U svakom slučaju je uščuvan, što znači da ima lijepe njegovane ruke, preplanulu put, uredno podšišanu kosu i bradu, svaki biceps na svom mjestu.
Mogao je isto tako, biti svjetski prevarant, žigolo, recidivist, osoba koja je godinama robijala zbog pljački i prevara naivnih žena u godinama.
Mali je možda kidnapiran, možda mu služi ko paravan.
I sad ga je ona ludača ostavila samog dolje u prizemlju, tuširala se i ponaša se kao da ga zna godinama. To ti je menopauza. Odsustvo mozga, e !
Sve joj je to prolazilo kroz glavu, dok je silazila ko što već rekoh, na drhturavim nogama, a njenom se verandom razlijegao smirujuć zvuk gitare i glasa.
Glasa mekog, gipkog, baršunastog, koji izaziva kruljenje i apetit spram samog života, ono odmahivanje rukom, ebe mi se, ma kud puklo da puklo.
Široko se nasmiješio kad ju je ugledao, kao da je maltene obukla crnu svilenu haljinu i napravila frizuru kod Ane.
Ona je svoju kućnu haljinu, jednostavno zamijenila drugom kućnom haljinom, stavila malo sjajila i počešljala se, da ne plaši okolo ljude bez velike potrebe.
- Jel se vratio Lucas, pitala ga je. On je nehajno odmahnuo glavom, svrnuo pogledom negdje u daljinu, prema prašnjovom putu kojim se maleni mogao svaki čas vraćati,
i započeo neku stvar od Evore. Moj Bože.
- Lijepo svirate i imate baš ugodan glas, rekla je tobože neutralno, mada se ježila od svakog akorda.
Zahvalio se, odsvirao i onda odložio gitaru, sklopio ruke ko u molitvu i lagano se naklonio.
- Možete pogledati kuću od mog strica, rekla je, čisto da ga podsjeti zašto je zapeo na ovom meridijanu,
zašto svira na njenoj verandi i pokušava joj zbrdodolati život u jednom potezu.
- Može, kaže on, al pričekat ćemo Lucasa, kuća se mora i njemu svidjeti. Pas mu se već sviđa, dodao je smijući se.
- Pa što vas je dovelo u naše misto ?, upita ga ona.
I Brazilac krene priču.
komentiraj (14) * ispiši * #
