Mjesečev put

utorak, 03.01.2023.

Danas je trebalo raskititi bor koji se trusio ovih dana pri samom pogledu.
Mirisao je ludo dobro, vraćao u djetinjstvo, al bilo mi je sve to skupa pretužno gledati.
Stan mi gleda na jug i topao je bez grijanja.
Veš se osuši do jutra.
Mora da je i do mene, isijavam toplinu:-)
Danima sam boru spuštala rolete, otvarala prozore, al mora bit i da sam loše tržila- prodali su mi bor koji je tko zna kada odsječen.
Odvajala sam suzice od iglica koje su mi se zabadale u kožu, a kad sam sve raskitila i pomela,
otišla sam u dužu šetnju...

**********

Oslobođena njegove slatkorječivosti, raskićujem ga.
Sve su to ionako samo moji ukrasi, sve na njemu lijepo- samo sam ja, sve te drage i stare kuglice, staklene i prave, kućice i lolihopi, marcipan slatkiši u svilenom papiru.
Kad prelomiš i poskidaš sve te svoje slike i iluzije koje si natovario na nekoga, što ti ostane?
Suzice i iglice.
Kostur koji trebaš umotati u mrežicu u kojoj si ga dobila.
Pa baciti.

A pred tobom put, srebrna staza mjeseca



<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.