Sjećanje na Ljubav
subota, 08.10.2022.1989.
- Mamice, nemojte umrijeti..!
- Ćerko, ja sam se naživjela...
2014.
Sjedimo ispred moje kuće.
Na stepenicama, ko klinci.
Osjećam da je potonuo.
Zapustio se fizički.
Mene more brige oko sina.
Prenapregnuta sam.
Kad kaže, ako mi ne uspije to i to, ubit ću se,
obuzima me bijes, no, samo mi još to treba.
2016.
U autu smo.
On mi objašnjava da neće dugo.
Realan je u svom odlaženju.
Ja spominjem alternativna liječenja, on u to ne vjeruje.
Čini mi se da mu se duša umorila.
Ja slinim i plačem jer nećemo biti zajedno idućih 13 godina.
2020.
Ljubim joj svaki prst na rukama.
Ona uzmiče: - ma daj, to bih ja trebala raditi tebi.
- Ne boj se, kažem joj, nikada te neću ostaviti.
- A daj šta ti je, ne budi blesava, kaže mi.
Mazim joj leđa kad sjedne u krevetu.
Vani sunce odjednom jače zasjaji.
- Volim te
- Volim te
*******
Smrt se čini okrutnom. Sebičnom. Oduzimateljicom svega dragog. Nakon nje ostaje pustoš, bolni vapaji, otrgnuće, utrnuće.
Svaka smrt nas mijenja nepovratno.
Vlastita posebno:-)
Nikada nisam znala otpustiti samostalno. Smrt je to činila umjesto mene.
Poput blesavog stabla, čuvala sam svo svoje žuto lišće, osušene grane- tako se nisam mogla obnavljati.
Nema novih izdanaka na takvom stablu. Takvo se stablo suši i umire. Umire onaj besmrtni div u nama.
1989.- te, 2014.- te, 2016- te i 2020.-te, nečije su se duše jednostavno umorile.
Odlučile su prijeći preko.
Svojevoljno. Pomireno.
Umire samo naše smrtno tijelo, kada tako odluči besmrtna duša u nama.
Duša ima svoje planove.
Moja sebična patnja sabotira joj te planove.
********
Sve četiri duše od kojih sam bila voljena i koje sam žarko voljela, našle su novi život u nekom drugom obliku, dimenziji.
Još čuvaju sjećanje na ljubav.
Otud sveznajući smješak u oku mog unuka.
Otud magla nad jutarnjom rijekom kroz koju probija sunce.
Otud sjajna Venera koja me svuda prati.
*********
Ljubav nije pritiskanje, nepuštanje. Ne možeš je niti spremiti u pjesmu, niti u melodiju, niti u sliku. Prelijeva se.
Ljubav ne poznaje granice i uvjete, vrijeme i prostore. Po tome je nalik silini vode.
Ljubav je zaljubljena u slobodu.
Ne moraš je moći doticati da bi te okupala iz daljine.
Pustoš koju ostavlja iznenadni nestanak svega dragog, puni se samo silinom takve Ljubavi.
Takva Ljubav obvezuje na slavljenje života.
komentiraj (10) * ispiši * #
