Anino

utorak, 26.07.2022.

I mama i ja krsno smo Ane.
A starom je danas rođendan, s tek jednom Anom preostalom.

Ujutro sam mu čestitala.
Bojala sam se pomalo prigovora, jer svu pažnju sada posvećujem svekrvi u njenom stanu.
S njim je moja sestra.
Ona, koja s OKP- om provjerava jesu li mi čiste japanke.
I s kojom meni nije moguće živjeti.

Bio je sretan da me čuje.

Otkad je čula da popodne idemo na rođendan, moja svekrva je baš nemirna.
Il' je to, il' joj ovo vrijeme smeta. Nije ista.
Da što smo kupile za rođendan, jedno sedam puta.
Da di je treća koja s nama živi.
Oblači sandale, hoda po stanu i baca u smeće moje ceduljice s važnim brojevima telefona.
Nikako zaspat popodne da ja mogu u miru raditi.

Javili mi s posla da su popravili klimu i da se sutra radi iz ureda.
Yeah, wright! Da je vodim sa sobom na posao?!

Godišnji ne daju drukčije nego li smo pisali negdje u travnju, a to je od 01. kolovoza. Znači, moram pitat doktoricu da li bi mi dala bolovanje do tada. Da bih doktorici objasnila o čemu se radi, mičem se od nje radi diskrecije. No, ona ide za mnom.
Možda se boji da ne odem bez nje na rođendan.

Od ove moje situacije bio bi super kazališni komad.
S puno lijepih, ganutljivih, smiješnih i potresnih momenata.
Srećom, pa ga neću ja pisati.

Sad ćemo se srediti i idemo na rođendan, kaj drugo.
Dok ovo pišem, sjedi pored mene i gleda me.

Sretno Anino svima koji slave, a posebno Anči našoj:-*



<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.