Prozor prema zalazu

utorak, 05.07.2022.



Jučer smo zalijevale ruže mojoj mami
Moja svekrva i ja
A poslije na jezeru tirkiznom
Dok sam ja malo plivala, ona je uživala u zalazu







Danas ujutro bile smo na razgovoru
u domu umirovljenika, Sv. Ana.
Predbilježila se 2008., mudrica.
Zato je mogu primiti već za mjesec dana.

Kad ju je glavna sestra zamolila da ustane,
da je malo vidi,
učinila je to ko sportašica.
Glumila je da je bolje nego što je.
Jer zapravo ne želi ići u dom.
Ne razumije da ne može biti sama, dok ja radim.
Ona računa da u Šibeniku još ima
svoj roditeljski stan i prijateljice.
Nježno joj objašnjavam da je u Zagrebu
negdje oko 60 godina.

Na odlasku se iz doma i rastužila.
Rastužila sam se i ja, zbog nje.
Mada, da imam 65, odmah bih se tu predbilježila.
Uredno je, lijepo, balkoni su puni cvijeća,
sobe su jednokrevetne, ljudi donijeli svoj namještaj.

Družeći se isključivo sa mnom, doživljava se mlađom.
Nije u kontaktu sa svojm vršnjakinjama.
Niti sa stvarnošću.

Svaki dan joj moram objašnjavati
Ko je tu kome što


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.