Ideal
utorak, 21.06.2022.Ljeto je idealno za prekide, nema boljeg doba.
Rublje se suši brže, kao i suze.
Mada, sačuvat ćeš onu izgužvanu maramicu,
neka bude podsjetnik, smijeh je teže sačuvati od zaborava.
Poslije ćeš njome obrisati prašinu s police ili će se sama raspasti, kako joj drago.
Ljeto je odlično.
Sve za što se ne pobrineš na vrijeme, brzo gnjili i pljesnivi od vrućine, pa ti se gadi i sam pogled na to. Bacaš, bacaš..
Čini se lako u teoriji: odraditi dobre prekide sa svojom navučenošću: ljubavi se lako ne oprašta.
Jer puno je posla tu za obaviti, ruke zaposliti ( podcrtaj):
- zaliti cvijeće ranim jutrom, kad već nikako da kiša;
- obilno zaliti paradajze, dok im bubre ponosno mali zeleni plodovi, otpjevati im pokoju,da okus bude slađi, mada ti se ne pjeva;
- posijati još ljetnog cvijeća;
- vratiti na vrijeme knjige u knjižnicu;
- umiti prozore, ofriškati zavjese;
- oprati podove onim sredstvom od đurđica;
- raspitati se o natječajima, jer nikad ne znaš;
- platiti dopunsko, kredite, telefon ( to skoro da i ne moraš)
- ne izlazi ti se iz pećine, izbjegavaš pogled si u oči koje su ti sada manje za dva broja bar, al vidjeti tko je još u gradu, s kime bi mogla prošetati osvježavajuć suton prvih lampi;
- postavljati za klince bazen i ljuljačke;
- ugasiti telefon, na 15, pa na 20, pa cijeli sat, do zaborava- telefona, naravno;
Ljeto je baš idealno za prekide.
Na društvenim stranicama, ljudi se smješkaju pored tirkiznih uvala, u paru, bijeli zubi i slamnati šeširi, a ti prepoznaješ u tim osmijesima kredite, brigu, dostatost svega, pa i života, samo nek prođe, nek jurne ovo ljeto bijelim stepenicama, ko kratki škljocaj malog aparata u zamrzavanju čestica sreće.
Ti znaš da se iza tog pokazivanja ne nalazi ništa, jer sreći ne trebaju promocije, ona legne na proplanak i sluša kako raste trava, kako se šušuri perje malim lastama.
Sutra mu je rođendan. Sutra ćemo plakati i nazdravljati mu, ko onom bijelom konju koji se ponovno zapetljao oko svoga kolca, tamo gdje ga je privezao Ciganin, jer lakše je umirati svakoga dana pomalo, nego doista živjeti.
Na tom nasipu ja sam se odvezala, ne radi i sebe i mene glupima, griva mi podrhtava na vjetru, na boku mi krvari gdje mi se raspalo srce, gdje nisam ni pokupila sve krhotine da se ne unakazim, jebeš im mater, evo ga, kuca na stolu pored šumećeg magnezija, A i C vitamina,
za kosu, kožu i nokte.
komentiraj (9) * ispiši * #
