Najbliža blizina

utorak, 22.02.2022.

Pričamo o našim mamama.
Zagrljeni, u polumraku tvoga brloga,
toliko blizu koliko se fizički najviše može biti.
Gledamo se iz najbliže blizine.
Juri nam prolaznost žilama.
Pa drhtimo skupa.
Poželimo da smo opet djeca i da imamo
opet one zagrljaje.
Sigurne, kao stoljetno stablo na koje možeš računati,
kao kuća koju nikada neće otpuhati.
Pričamo o danima kada smo ih posljednji puta vidjeli.
Naše mame.
I tebi se zastrašujuće zgrči lice i tijelo.
U tebi zagrmi planina, odlomi se lavina u tvojim plućima.
Ne znam što ću, znam jedino grliti.
Ne znam što ću, jer mi žene lakše i češće plačemo.
Pa ti liznem suzu. Ližem i pijem.
Da ti razrijedim tu zacementiranu stijenu.

Poslije mi kuhaš juhu i radiš knedle sa šljivama.
-Nisam to još radio nijednoj pički, kažeš.
Opet si frajer.
Neka.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.