Molitva za suputnika

četvrtak, 02.12.2021.

Brisači u trećoj brzini.

Magle se stakla i ...zavjesa od kiše pada
Nema ovdje ničega za nas..

Milena stoji u koloni, vozi u prvoj,
jedva drugoj brzini. Koncentrirano, kao.
Gleda maglovitim i kišnim pogledom.
Spušta ga, negdje u daljinu,
ne bi li se uvjerila da tako vidi bolje.
Da kontrolira situaciju.
Da ona vlada malim plavim automobilom
koji surfa na vodi.

Aquaplaning..

A istina je prava da ne vidi - ništa.
Naziru se tek obrisi drugih automobila i farovi. Ulična rasvjeta u suradnji s gomilom vode na kolniku, čini da se trake niti ne naziru.
Ne možeš voziti za automobilom ispred,
nije pametno,
jer zapravo nitko ne zna kamo ide.
Pipa se, doslovce. Traži se put.
Tu pomaže na stotinu puta prijeđena trasa.
Kada se ponešto ipak zna napamet.
Kad se napamet pretoči u intuitivno.
I trake i rupe. I smjerovi i prestrojavanja.
Gomila napadale kiše skriva rubove ceste.
Pa se vozi sredinom, arogantno.
Nikoga stvarno nije briga
hoćeš li i ti sretno stići kući.

Ni dijete, ni žena..prošla sam puno puta, pa znam.
Gdje je isprekidano, gdje me čuješ i vidiš,
a gdje ti se gubim u žutom odsjaju žarkih snova koje o meni imaš i čuvaš.
Gdje mi se lice rastače u smijehu,
prikeljeno uz tvoju jaknu.
Gdje želiš biti malen i prezren da bi se uzvisio.
Gdje molim Boga u pomoć da imaš što jesti.

S tobom, učim se biti u sada.
Odavno bih zalutala da te nisam naučila napamet.
Izginula na toj cesti.
Ostala zaglavljena u prošlosti.
Pred zidom budućnosti.

I to nije sigurnost. I ne, ne može dosaditi.
Loše je zanemariti retrovizore.
Jer uvijek može netko naglo prikočiti.
Loše procijeniti udaljenost.
Precijeniti blizinu.
Ne najaviti na vrijeme prestrojavanje.

Iznenađenja dolaze onda
kad misliš da nešto o nečemu
znaš.
Da si svladao. Prešao u rutinu.
Kada ti misli odlutaju jer si lažno siguran.
Kada si isuviše razuman.

A ne znaš ništa.
Nemaš pojma ni za sebe, kamoli za druge.
Jedva izbjegneš sudar
na najsigurnijem dijelu ceste.

Daj, pomoli se luckastom anđelu za još ovaj dan
i onaj idući.
Da idućih par godina ne umre
netko bez koga ti se čini da ne možeš.
Ne reži. Ujedanje te neće zaštititi od povreda.
Drži se svoje trake.
Ništa ne znaš- sve je puno magle i vode.
Upali onaj unutarnji vid i uvjeri samu sebe
da ćeš sretno stići.

Doma ili..tamo gdje si već krenula.



<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.