Taj zagrljaj
četvrtak, 11.11.2021.
Pišem taj zagrljaj da ga nikada ne zaboravim.
Pišem ga kao što se piše prvi miris proljeća..ili..prva lutka..
U mnoštvu načina na koje sam bila zagrljena, ovaj je
po svemu poseban.
Digla sam je na rukohvat fotelje, da mi bude bliže.
Molila me da ne idem doma.
Vidimo se za dva dana, rekla sam.
I mazila joj svom duljinom dugu zlatnu kosicu, koja
joj sada dopire već do struka.
Ugnjezdila je nosić u moj vrat i čvrsto savila ruke
oko mene.
Toplina malenog tijela brzo je pronašla put do moga srca.
Stajale smo tako nekoliko minuta, dok su nam se
iste nijanse kosa i bliskosti ispreplitale u tom
nježnosti trajanju.
Čista ljubav.
- Hoćeš ti čuvati moju djecu?
- Da li bi htjela živjeti s nama?
Mali veliki izrazi otvorene privrženosti nahranili su
me za idućih stotinjak godina.
Još osjećam tu ljubav i toplinu, taj oblik
bezuvjetnosti dječije, taj komad plavetne iskrenosti.
*......*......*......*......*......*......*
Martina Mlinarević Sopta, svojoj djevojčici:
"Ostavljam ovu knjigu tebi i svim djevojcicama ovih
uskogrudnih, zakrzljalih meridijana, sto sami sebe
zovu najdomacinskijima na svijetu, jer nikud nisu
pomakli; Nidje takve duse pa se duse u krvi pobiju,
genocidom; i nidje takvih divnih ljudi, sto duze zive
kad nekome vise napakoste; dje brat s bratom ne
razgovara ni o Bozicu, zbog mrginja takozvane
medje.
Sto uloske u granapu u fisek zamataju da se, gluho
bilo, ne vidi; sto policiju zovu ako je u komsije
muzika preglasna, a ako komsija zenu od zid
samarima rastavlja, suti bona, to nije tvoja stvar.
Ostavljam ti Bukacu, jer itekako je tvoja stvar.
Sve sto ti kazu da ne bi trebalo da bude, jer vidi
jebiga, zena si.
Tvoje je da klimas, i sutis, izrodis, i nakuhas, speres
spermu niz noge, i jos tri ves masine pritom.
Nista to nije tvoje i samo tvoje je ono sto ti odlucis
da ce biti.
Citaj i obrazuj se, leti i ne zaustavljaj se.
Plesi i uci jezike dalekih naroda.
Priblizi svijet u svoju avliju, ali nek ti avlija nikad ne
bude mjera.
Siri krila i siri ruke, siri svjetonazore, i siri tange ko
zastavu na striku pred komsilukom.
Dok ti broje ljubavnike, ti samo ljubav broji.
Neka zemlja u tebi vijori jedinu zastavu slobode
i nek ti bude dom gdje god kofer spustis.
Neka ti glas ne sluzi samo za pjevanje pod tusem i
nadglasavanje s jaranicama na kavama gdje se
olajavaju drugi;
Ne olajavaj druge.
Glas tvoj neka je jeka iznad plavih brda, koji sedam
puta ponavlja ono sto je vazno,
u kriku, i sedam je malo u slijepom mraku
gluhonijemih, malo za ono za sta se boris.
A bori se uvijek, srcem na reveru i svim nepovoljnim
okolnostima unatoc.
Protresi ustajalost potresom, poteci brzacima,
kupaj se u Trebizatu.
Vjeruj u svoje odluke, ne boj se svojih snova, nadleti
farizeje sto ce navijati da padnes, svaki put kad se u
nepoznato otisnes;
Stremi ka oblacima i ne dozvoli da ljudska zloca u
tebi zlocu nacini.
Lose se ne moze losim iscistiti.
Slusaj dobru muziku. Tati posalji razglednicu.
Meti ispred svoga praga.
Prvo ispred svoga praga. Istinom.
Ostavljam ovu knjigu tebi i djevojcicama sutrasnjice -
vjeruj, nije dovoljno da utrpas potkosulju da bi se
spasio svijet.
Naprotiv, iskrvari i budi ranjena, vodi bitke,
prokazuj lopove i zlocince,
osvajaj vrhove, sjedi na hladnom betonu i na rubu
oceana.
Ti si svijetu potrebna."
komentiraj (11) * ispiši * #
