(P)ogled

utorak, 02.11.2021.

S jeseni priče se rode
Sve podatno je, nježno i meko
Magla ko punomasno mlijeko
Akvarel s previše vode

Predebelog nebeskog kista
Zalasci su napete torbe
Nevidljivog svijeta borbe
U svjetlosti i tmina blista

Mrak guta zlato da bi se odmorilo
Čežnja gnjili ko natučena jabuka
Zbog straha skrita ispružena ruka
Sve teško valja da bi te otvorilo

Meko - sve je, samo ljudi tvrdi
Ne vide u žurbi što i gdje gaze
I ne vide da ih ovi dani maze
Jer gledaju samo ono što ih srdi




Tvoje vrijeme nije, zadrhti ti faca
Svud je blato, lokva i dimi
To Zemlja se u ruke zimi
S povjerenjem na leđa baca

Dok čvorci zoblju posljednju smokvu
I grozd svjetlosti sjenica jede

Mačke njeguju svoje zamišljene poglede


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.