Opis bloga






Linkovi

SarahBernardht
25.10.2021., ponedjeljak
Papaić!

Na blogu sam od 2009.-te.




Pisala sam tada tekstove za radio, tražila neki pojam preko google-a, pa me najprije odvelo na Zonin blog.
Dizajn i jedan novi, šareni literarni svijet otvorio se pred mojim očima.

Bila sam očarana, malo je reć.

Vitae je imala pravu bajku od dizajna, kao i Rusalka.
Blogerica Gali imala je dizajn na kojemu je mala sirena plivala prema vrhu da bi dobila poljubac.
Raskoš totalna. Slikovna i tekstualno.
Komentari su bili dugački, prava mala angažirana djelca, posvećena autorovim razmišljanjima, asocijacijama, šalama koje nikada nisu prelazile granicu tuđeg dobrog osjećaja.

Tada blogeri nisu bili na FB- u i nisu se poznavali.
Pisalo se iz potpune anonimnosti i godinama nisam naišla ni na jednu grubu riječ, a kamo li osudu, uvredu ili svađu. Ono što ti se nije nikako sviđalo ili se nisi mogao poistovijetiti s napisanim, zatvorio bi malim iksićem koji i danas postoji kao sasvim praktična i uljuđena opcija.
Bila sam doduše nova i nisam mogla niti znati za eventualno stvaranje bilo kakvih interesnih grupacija.Nije me to ni zanimalo. Plovila sam tim svijetom potpuno neopterećena koliko ću se otkriti.
Svi smo imali i dobrih i loših dana. Skupa se smijali i plakali, bodrili, dizali si raspoloženje.

Sve je još lako vidljivo na mom vidrin smijehu.
Drago mi je da ga nisam nikada pobrisala. Lijepa je uspomena na ono što ja smatram bloganjem.
I uopće boravkom ovdje.

Bio je jedan Zoki, bila je Nina, bila je Greentea, Kabanica, E.T., Primakka, bio je Jaguar, bila je Nisa, S druge strane, Čuvarica pinkleca, Viam inveniam, Metamorfoza, Marchelina....
Bili smo škvadrica, grupa za potporu, neizlječivi romantičari. Nitko nikome nije patronizirao, smatrao se snažnijim, mudrijim, boljim fotografom, pjesnikom, piscem, to bi nam bilo nezamislivo i jako, jako smiješno.
Nitko nikome nije držao prodike, a pisali smo doista ispovijedno.
Tu se pisalo o bolnim prekidima, susretima, ljubavništvima, rađanju djece, umiranju roditelja, o osobnim velikim srećama i tragedijama.
Pisalo se životno.
Nije bilo bojazni da će netko zloupotrijebiti tvoju bol i nemoć da bi time uzdigao sebe.

Na primjer, nekome kome se muž ubio, nećeš pisati da živiš pola života u sretnom braku, jer je to gnjusno, netaktično i potpuno nemoralno. Čemu to?
Nećeš govoriti o traumatiziranoj djeci u slučajevima gdje su nekome djeca recimo umrla.
Imat ćeš sluha i osjećaja za to virtualno biće iza ekrana. Nećeš u ime istine ( čije istine?) i kakti neke iskrenosti, nastojati nekoga nokautirati.
Uvažiti ćeš mogućnost da se ono napisano, bez popratne gestikulacije može potpuno krivo shvatiti.
Uvažiti ćeš činjenicu, da ništa ne znaš o nekome i nečijem životu, jer si inteligentno biće.
Inteligentni ljudi ne donose zaključke o drugoj osobi na temelju tračeva i naprečac.

Ako ti se baš nečije pisanje ili stavovi o životu nikako ne sviđaju, uspješno ćeš ga zaobići i time poštedjeti i njega i sebe jalovih rasprava.
Odrasli smo ljudi, izgrađeni, nećemo se razuvjeriti.
Nećemo se prepucavati o braku, o varanju, o djeci koja pate- to su osjetljive teme. Svi imamo rane- nećemo po njima čeprkati.
Sve su priče, mada slične, ipak potpuno različite.
I nitko nikoga ni za što nema pravo osuđivati. Jednostavno nemamo za to ovlasti.
Ni pred sudom ni pred Bogom.
Niti Blogom.

Pišem to zato, jer sam jako razočarana i tužna kada vidim u što se ovo sve pretvorilo.
Poligon za nadjebavanje, iživljavanje nad slabijima.
Ovdje više ne uživam, ne rastem, ne razvijam se.
Neću izbrisati svoj blog, jer doći će neko vrijeme kada će mi možda nedostajati. Samo ću se udaljiti. Možda pisati negdje drugdje, vidjet ću.
Pod drugim nickom sigurno ne.

Stvaranje nezdrave klime nastavlja se i potiče, pa vas sve srdačno pozdravljam.
Hvala za svaku lijepu riječ koju ste mi uputili, za veselje koje ste sa mnom podijelili, za svaku besanu noć koju smo skupa probdijeli.
Hvala i onima koji su mi dozvolili da ih osobno, uživo upoznam. Hvala na tom lijepom povjerenju koje nisam iznevjerila.

Nadam se da sam nekome sjajila. Dala malo utjehe i force u nerijetko surovom životu.

Željela sam se s vama ljudski pozdraviti.

Želim vam svima samo dobro.

- 20:57 - Komentari (23) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.