Kroz šifon

subota, 23.10.2021.



Svugdje si.

Gledaš me kroz paučinast šifon.
Tkaninu tanku koja dijeli
Moju naušnicu od tvojih mekih jagodica.

Nekada se ti svjetovi približe..

Jedno jutro lagano me uštipneš za nos.
Nasmiješim ti se, nisam sanjala.
Navečer mi jedeš smokvu pod prozorom.
Čavrljaš s pticama.
Pleteš svilenkaste ruže od oblaka i lišća.



Ne smijem biti sebična,
pričati koliko mi nedostaje tvoja blizina.
Jer skrivaš mi daljinski da bih više razgovarala,
gasiš mobitel da bih vidjela
te krošnje koje još uvijek
zlatno i rumeno gore.



*****************************
Kad spomenem tvoju divljinu
Kroz koju su se različiti svjetovi
Ko prsti grlili
A za to
bilo je potrebno samo sjajiti bistro
Kad objasnim
Kakva me mater odgajala

ugledam našu zvijezdu kroz zavjese
i odmah mi se takva sjajna
preseli u grlo
pa tiho sklizne do usana.

Ne usudim se još sjećati.
Samo uživam kada te ljubim u snu.

Kada se šifon lagano razmakne i zadrhti...

Tamo se držimo za ruke, radimo špagu,
Pletemo pletenice, pjevamo Kalinku
Psujemo ko kočijaši i fućkamo.

I, kaj čekaš?
Živi, ajde živi taj život kratki,
gorkasto - slatki
Zakovrčaj ga ko uvojak
ti šmizlo moja

mala.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.