Sama

subota, 11.09.2021.

Predivna, jedina...

Ležiš s bolovima, ko upucana u trbuh, nakon bitke,
al' teža od te boli
svakako je prijateljičina rečenica
koja u mraku ima velike oči
Da si uvijek sam

S dva analgina u guzici radiš si juhicu
Prostireš rublje, piđame, šlafrok, gaće
Plaćaš račune internet bankarstvom
Pokušavaš si čupati obrve
Pa u lokvi samosažaljenja
Uočavaš da s tobom žive strani ljudi
Oko kojih si ginula

Solarni pleksus
Tamo gdje žive prevelika očekivanja
Romantična snatrenja
Prešućene povrede
Sada je prerezan okomito i zaklaman
Pripremljen zavojima
Za nove bitke

Ali ne i za odricanja
Više ne



Ti nisi tama koju si podnijela. Ti si svjetlost koja je odbila da se preda.“

John Mark Green

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.