Dopisništvo
nedjelja, 05.09.2021.Ovo je iz šetnje fotka. Išla sam s dva fifija( drena) malčice protegnut noge, nakon doručka kojeg sam jedva dočekala, bila sam već gladna ko vuk.
Vidite srce?
Ne stignem baš ni čitat ni slušat mjuzu, jer su sa mnom u sobi starije ženice kojima treba pomoć.
Najveselija nema nijednu nogu. I upravo ide na operaciju, ko zna koju po redu.
Neugodno mi je pred njima i zucnut da me boli.
Prijateljice mi pišu poruke pune nježnosti. Šuškaju me na daljinu, ko i moji blogeri.
Ovo moje je obična operacija bruha, al me boli ko onda ono, prije 2 godine. I uvijek te strah da se nekaj ne zakomplicira. Malo sam i razmažena, priznajem, al lakše se diše kad znaš da te ljudi vole i brinu.
Ljilja plače, boji se. Odo ja do daljnjeg.
komentiraj (12) * ispiši * #