Razgolićene zvijezde
petak, 24.07.2020.
" I ne znamo da je jedini način da pobjegnemo od boli, taj da je proživimo. Odjednom. Da se suočimo s njome što je moguće brže, ne bi li što brže prestala boljeti. Isto je s razočaranjem."
( V. Monfort)
Režem dane na male kockice lijepih trenutaka.
Uživam u njima, kao da su vitamini.
Helenin pogled duboko u moje zjenice,
moja ozbiljna, ozbiljna djevojčica.
Gledamo se zaljubljeno i opčinjeno, svi to vide.
Ne zove me baka, nego imenom. Mi smo stare znanice.
Volim, kad se ne vidimo duže, kako mi svi četvero istovremeno pojure u zagrljaj. Ko ptičice.
Pa me obgrle, onako sa svih strana, potpuna zaštita.
Ostanemo tako par trenutaka, a onda se stariji dečki sramežljivo povuku, a Gabi i Helena ostanu još malo.
Toplina koja struji iz tih malih tijela ide do kostiju, razlijeva se mojim krvotokom i cvate malim crvenim cvjetovima.
Vozila sam nazad po snažnom pljusku.
Munje su parale nebo, cesta je na krajevima bila potpuno zastrta vodom, zalijevalo me obilno, šajba mi je maglila, pa sam vozila uglavnom po sredini ceste.
Nije me bilo strah, premda je vidljivost bila nula.
Jurila sam kroz nevidljivu zavjesu kiše. Suočila se. Na, evo ti, boli me, slobodno!
Idi, nesrećo. Izvozit ću te ja. Ostat ćeš iza mene daleko, miljama! Pljunem na tebe, gade!
Moj mali auto juri i najjača sam.
Nije me bilo strah.
Jer znam koliko sam potrebna.
Zbog onih crvenih cvjetića.
U zadnje vrijeme, dobivam čudne poruke iz regije.
Ne povezujem to nužno s njim, al je neobično.
Teško mi je povjerovati da se odrastao čovjek boji direktno javiti. Ti se brojevi uglavnom predstavljaju muškim imenima i skidaju mi zvijezde s neba.
Kako da im objasnim, da mi je zlo od svih tih uvjerljivo skinutih, razgolićenih zvijezda, da im gasim sjaj, prirodno, polako, baš onako kako se nježno budi mjesečara. Ušuškaš ga meko i on nastavlja dalje, spavati i sanjati.
Odrastam. Prerastam. Tko zna u što ću se pretvoriti.
Sa skinutim nebeskim svodom treba strpljivo, jer je od stakla.
Ne trebaju mi krhotine zarivene pod kožu, dovoljno me boli.
Pa za svaki slučaj, blokiram te nepoznate brojeve telefona, blokiram, brišem, nema.
Nema me.
Ništa ružnijeg nema pod kapom nebeskom, od muškog kukavičluka.
komentiraj (16) * ispiši * #
